U ovom članku donosimo dio teksta iz poglavlja Osiguranje kvalitete rada Priručnika o HIV savjetovanju i testiranju te podatke iz anketiranja voditelja centara za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV.
Centri za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV (CST, savjetovalište za HIV) kao mjesta primarne i sekundarne prevencije infekcije HIV-om, virusnih hepatitisa i spolno prenosivih bolesti (SPB) čine važan dio zdravstvenih usluga u ovom području (edukacija o odgovornom spolnom ponašanju, individualni plan smanjenja rizika, testiranje na HIV i SPB, dijeljenje edukativno-informativnih materijala) svim građanima, a posebice skupinama s većim rizikom za navedene infekcije (muškarci koji prakticiraju spolne odnose s muškarcima – MSM, osobe koje prodaju ili kupuju seksualne usluge, osobe koje često mijenjaju partnere, osobe koje injektiraju droge…).
Mreža od deset CST centara u osam gradova u Hrvatskoj uspostavljena je u razdoblju 2003. – 2006. u sklopu projekta Ministarstva zdravstva RH pod nazivom „Unapređenje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj“ uz financijsku potporu Globalnog Fonda za borbu protiv tuberkuloze, AIDS-a i malarije (GFATM). Prvih deset CST-a uspostavljeno je u županijskim zavodima za javno zdravstvo (ZZJZ), Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), zatvorskom sustavu (prestao je s radom 2016. godine zbog nemogućnosti financiranja), Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Već u tijeku projekta, a intenzivnije od 2013., mreža CST-a proširena je centrima u zajednici koji djeluju u organizacijama civilnog društva te je u današnje vrijeme usluga dobrovoljnog savjetovanja i testiranja dostupna na više od 15 lokacija u devet gradova u Hrvatskoj (Zagreb, Pula, Rijeka, Split, Zadar, Osijek, Slavonski brod, Dubrovnik, Karlovac). Nakon završetka GFTAM projekta rad CST-a nastavljen je financiranjem kroz posebni program Ministarstva zdravstva RH “Rad Centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV”, a kasnije i kao redovan rad ustanova u kojima djeluju te su aktivnosti implementirane u Nacionalni program za prevenciju HIV/ AIDS-a čime je osigurana održivost.
U okviru organizacije rada CST-a, izuzetno je važno da svaki CST, ovisno o specifičnostima rada, izradi i provodi vlastiti program osiguranja kvalitete svojih usluga koji je u skladu sa standardima. Prema Zakonu o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi načela za ostvarivanje kvalitete zdravstvene zaštite uključuju načela učinkovitosti i djelotvornosti sustava kvalitete zdravstvenih postupaka, načela orijentiranosti prema pacijentu/korisniku te načela sigurnosti pacijenata/korisnika. Osiguranje kvalitete određuje se kao postizanje odgovarajuće kvalitete rada kroz planirane i sistematske aktivnosti, a njena provedba sastoji se od praćenja i evaluacije svih aktivnosti i procesa u CST-u.
Preporuke i smjernice za osiguranje i unapređenje kvalitete programa i projekata iz područja prevencije HIV infekcije razvijene su u sklopu europskog projekta zajedničke akcije Quality Action (Joint Action-Improving Quality in HIV Prevention) u kojem je kao jedna od suradničkih ustanova sudjelovao i HZJZ. Jedan od rezultata projekta izrada je praktičnih vodiča i alata za unapređenje kvalitete poput smjernica i upitnika za samoprocjenu. U projektu je naglašeno da je za učinkovitost preventivnih programa ključno unapređenje kvalitete i jačanje sljedećih načela: promišljanje i učenje, transparentnost, posvećenost, suradnja, inovativnost, podržavajuća okolina.
Osnovne činjenice u području osiguranja kvalitete rada
CST-a:
- Monitoring (praćenje) smatra se kontinuiranom aktivnošću, a evaluacija (vrednovanje) epizodnom,
- Praćenje se obično događa tijekom programa dok se vrednovanje odvija u sredini ili na kraju programa, odnosno periodički,
- Praćenje je usko usmjerena aktivnost, odnosno aktivnost koja utvrđuje odvija li se program koji provodimo prema planu,
- Vrednovanje ima širu svrhu – promatranje cjelokupne strategije, promatranje postignutih učinaka,
- Koordinatori/voditelji CST-a redovno (primjerice mjesečno) izvještavaju o pruženim uslugama koristeći pritom obrazac posebno razvijen za tu svrhu (tzv. data collection),
- Izvještaje šalju i CST-ovi koji djeluju u sklopu zdravstvenog sustava i oni koji djeluju u zajednici (organizacijama civilnog društva),
- Optimalno je da se provode terenski posjeti CST-ima (stručni nadzor HZJZ-a).
Za što možemo upotrijebiti informacije iz praćenja i vrednovanja?
Praćenje i vrednovanje omogućuje nam:
- Za izračun financijskih sredstava za predstojeće razdoblje
- Za osmišljavanje aktivnosti koje bi mogle unaprijediti rad CST-a
- Za identificiranje problema u radu CST-a te njihovo rješavanje
- Za planiranje budućih sastanaka i koordinaciju rada svih koji sudjeluju u provođenju Nacionalnog programa prevencije HIV/AIDS-a
Rezultati izvještaja o radu CST-a i anketiranja voditelja centara za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV o opsegu i kvaliteti rada CST-a
Prema mjesečnim izvještajima koje CST-ovi šalju HZJZ-u, centri su od počeka djelovanja 2003. do danas pružili ukupno preko 83.000 individualnih savjetovanja za više od 53.000 korisnika, a više od 49.000 osoba u njima se testiralo na HIV. Više od 550 testiranih osoba imalo je pozitivan (reaktivan) nalaz testiranja na HIV te su upućene na daljnje medicinske pretrage i liječenje u Kliniku za infektivne bolesti „ Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Dio CST-a od 2005./2006. provodi i testiranja na virusne hepatitise B i/ili C te druge SPB (sifilis, gonoreja), a od 2011. proširuju usluge i na druge aktivnosti za očuvanje i unapređenje spolnog i reproduktivnog zdravlja (npr. savjetovanje o testiranju na klamidiju i druge SPB, savjetovanje i upućivanje na cijepljenje protiv hepatitisa B i HPV-a).
Godine 2018. voditelji jedanaest CST-ova ispunili su upitnik o opsegu i kvaliteti rada (iz zdravstvenih ustanova i organizacija civilnog društva). Organizacija i sigurnost djelatnika. Polovina CST-ova izjavilo je da djeluje i na više lokacija (npr. zatvor, udruga, udaljene ispostave, otoci, terenska testiranja/akcije, akcije tjedan testiranja). Gotovo polovina CST-ova radi dva puta tjedno (po 2-4 sata), dok oko četvrtina radi svakodnevno (po 3 ili 8 sati na dan), a četvrtina tri puta tjedno (2-3,5 sati po terminu). Svi CST-ovi izjavili su da imaju odgovarajući spremnik za odlaganje kontaminiranog otpada (rukavice, vata itd.), osiguran sav potrebni potrošni materijal i zaštitnu opremu (dezinficijens, zaštitne rukavice itd.), svakodnevno se održava higijena prostora za testiranje i savjetovanje (čišćenje, pranje, provjetravanje itd.) Svi, osim jednog, imaju pismeni protokol rada/upute za rad CST – a (onaj koji nema planira izraditi), pisane protokole/upute za postupanje s potencijalno infektivnim materijalom i standardne mjere zaštite, vode evidenciju i prijave ubodnih incidenata, imaju vidljive upute i upozorenja o rizicima i zaštiti od zaraze krvlju prenosivim bolestima, a njih devet ima pisani protokol za ubodne incidente (zaštita i postupak u slučaju ubodnog incidenta). Gotovo svi CST-ovi (90 %) ocijenili su da imaju odgovarajuću infrastrukturu (osiguranu privatnost za savjetovanje, čekaonicu, umivaonik, sanitarni čvor).
Svi CST-ovi pružaju uslugu testiranja na HIV, većina i na hepatitis B i/ili C, oko polovina i na sifilis, a jedan i na gonoreju. Oko jedna četvrtine CST-ova koristi klasične laboratorijske testove, oko petine brze testove, a oko polovine njih i jedne i druge. Što se tiče načina pružanja usluge testiranja i savjetovanja, svi CST-ovi pružaju usluge u prostorima ZZJZ, troje provodi i terensko testiranje/ima mobilnu jedinicu, a njih sedam provodi akcije testiranja tijekom promotivnih događanja i drugo (npr. Svjetski dan AIDS-a, Europski tjedan testiranja i sl.). Svi CST-ovi rade bez naručivanja, imaju dostupne letke/brošure i kondome za korisnike, dostupnu mogućnost prigovora korisnika te pružaju uslugu uz informirani pristanak korisnika. Nešto više od polovine CST-ova (55 %) ne provodi evaluaciju zadovoljstva korisnika, dok gotovo polovina (45 %) provode takvu evaluaciju jednom godišnje ili češće (njih 40 %) ili svake dvije godine (njih 10 %), no 40 % od onih koji provode evaluaciju ne primjenjuje dobivene rezultate za unaprjeđenje rada. Prosječan godišnji broj korisnika za sve CST-ove je 440, a raspon se kreće od 29 do 1000. Prosječan godišnji broj testiranja na HIV je 388 (raspon 29-947), a prosječan godišnji broj pozitivnih testova na HIV je 5 (raspon 1 – 22). Prosječan godišnji broj pozitivnih testova na HIV je 5 (raspon 1 – 22). Među onim CST-ovima koji provode i druga testiranja, prosječan godišnji broj testiranja na hepatitis B je 213 (raspon 50-374), testiranja na hepatitis C je 299 (raspon 55-733), testiranja na sifilis je 184 (raspon 12-89). Prosječan godišnji broj edukacija za mlade i javnost je 19 (raspon 1-85). Prosječan godišnji broj istupa u medijima je 7 (raspon 2-20).
Dokumentacija o korisnicima
Svi CST-ovi vode evidenciju korisnika i dokumentaciju (ankete) čuvaju na propisan način tako da je osigurana i zaštićena povjerljivost korisnika te izvornost dokumenata. Jedna petina (20 %) CST-ova vodi evidenciju korisnika u papirnatom obliku, a četiri petine (80 %) i u papirnatom i u elektronskom obliku.
Struktura djelatnika
U većini CST-ova rade posebno educirani savjetnici liječnici specijalisti ili specijalizanti epidemiologije, javnog zdravstva, mikrobiologije ili školske medicine, a u nekima su savjetnici posebno educirani psiholozi, socijalni radnici i vršnjački savjetnici. U centrima gdje se koriste klasični laboratorijski testovi, korisnicima vade krv sanitarni ili laboratorijski inženjer/ tehničar ili medicinska sestra.
Edukacija
Djelatnici gotovo svih CST-ova kontinuirano se educiraju i usavršavaju iz područja savjetovanja i komunikacijskih strategija, primjene testova i promicanja zdravlja, djelatnici polovine CST-ova iz područja novih testova i vođenja evidencija, a samo njih petina iz područja upravljanja upućivanja korisnika na druge usluge. Velika većina CST-ova (90 %) redovito održava sastanke djelatnika (najčešće jednom tjedno, rjeđe jednom mjesečno/polugodišnje), dok jedan CST ne održava sastanke djelatnika.
Dostupnost informacija
Svi CST-ovi imaju svoje internetske stranice, a gotovo svi (90 %) prisutni su i na društvenim mrežama (Facebook).
Suradnja i umrežavanje
Svi CST-ovi izjavili su da surađuju s drugim stručnjacima (npr. psiholog, socijalni radnik, liječnik obiteljske medicine, liječnik školske medicine, infektolog itd.) i upućuju korisnike na druge usluge koje pružaju ZZJZ (cijepljenje protiv hepatitisa B, cijepljenje protiv HPV-a, savjetovalište za mentalno zdravlje, savjetovalište za pravilnu prehranu itd.). Suradnja CST-ova koji djeluju u ZZJZ/zdravstvenim ustanovama s organizacijama civilnog društva ovisi o dostupnosti tih organizacija u njihovom okolnom području pa je u gradovima i županijama gdje postoje organizacije civilnog društva koje rade u području savjetovanja i testiranja na HIV njihova suradnja s CSTom u ZZJZ česta i dobra.
I za kraj, za uspješnu osiguranja kvalitete svi u organizaciji/instituciji trebaju biti uključeni u aktivnosti poboljšanja kvalitete, biti posvećeni svom poslu, kontinuirano unapređivati svoje znanje, učiti iz grešaka i uspostaviti dobru komunikaciju i suradnju. Potrebno je stvoriti radnu kulturu u kojoj je svima u svakodnevnom radu bitno unapređenje kvalitete rada. Unapređenje kvalitete iznimno je važno u preventivnim javnozdravstvenim programima i projektima jer povećava učinkovitost preventivnih aktivnosti te pridonosi njihovoj uspješnoj implementaciji i realizaciji željenih ciljeva/rezultata. Unapređenje kvalitete u provedbi programa i projekata u području prevencije infekcije HIV-om pridonosi uspješnom suzbijanju i sprečavanju HIV infekcije i može donijeti pozitivan pomak u odgovoru na ovu epidemiju.
Autorica: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr.med., spec. epidemiologije, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Informacije, smjernice, materijali i alati za samo-procjenu osiguranja kvalitete izrađeni u okviru projekta Quality Action dostupni su na ovoj poveznici: https://www.qualityaction.eu/.
