Samotestiranje na HIV (HIVST) je proces u kojem osoba sama uzima svoj uzorak (oralnu tekućinu ili krv) koristeći brzi HIV test, provodi testiranje i interpretira rezultat kada i gdje osoba želi. Radi se o trijažnom testu i rezultat se ne može koristiti za konačnu dijagnozu HIV statusa.
HIVST je primjerena i povjerljiva opcija za testiranje na HIV. U 2016., Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je preporučila HIVST kao siguran, precizan i učinkovit način dosega osoba koje se inače ne bi testirale (uključujući ciljane grupe, MSM i mlade osobe). Djelatnici educirani za savjetnike u području spolnog zdravlja i testiranja u zajednici mogu obavljati uslugu HIVST-a pouzdano i precizno, te postići učinak usporediv s onim treniranih zdravstvenih djelatnika. Na svjetskoj razini, mnoge zemlje razvile su svoje smjernice za HIVST, a broj novih zemalja stalno je u porastu. Ovaj članak sadrži važne smjernice za moguću implementacije HIVST usluge, uključujući učinkovite modele obavljanja usluge, povezivanja sa skrbi i alata podrške.
Reaktivni, odnosno pozitivan nalaz, HIVST test nije jednak HIV+ dijagnozi. Svi reaktivni testovi dobiveni metodom HIVST trebaju biti potvrđeni potvrdnim testom.
Nereaktivni HIVST testovi trebali bi biti interpretirani kao HIV-negativni, te nema potrebe za daljnjim testiranjem odmah nakon toga testa, osim onih koji počinju s predekspozicijskom profilaksom (PrEP). Za osobe koje počinju ili već jesu na PrEP-u, HIVST ne može nadomjestiti inicijalne ili svake sljedeće kvartalne posjete institucijama i testiranju.
Oni s nevaljanim HIVST rezultatima trebaju ponoviti test koristeći drugi HIVST paket, ili trebaju zatražiti testiranje na mjestu ovlaštenom za testiranje. Svaka osoba koja nije sigurna u svoj HIVST rezultat ohrabruje se pristupiti testiranju na mjestu ovlaštenom za testiranje. HIVST nije preporučen za osobe koje žive s HIV-om i koje su na terapiji, jer bi se mogli događati lažno negativni HIVST rezultati. Oni koji su HIV-pozitivni, ali nisu na terapiji, ohrabruju se započeti s istom. Ponovno testiranje nakon negativnog HIVST testa nužno je samo kod onih koji su kontinuirano u riziku, poput osoba iz ciljanih skupina i onih koji su imali potencijalnu ekspoziciju u prethodnih 12 tjedana.
Zašto se samotestiranje nudi i promovira?
Iako se mnogo ljudi testira na HIV u klinikama i u zajednici, procijenjuje se da 30% osoba koje žive s HIVom ne znaju svoj HIV status i, shodno tome, predstavljaju rizik od daljnjeg širenja HIV infekcije. Samotestiranje je
novi način osvještavanja HIV statusa i, ako se osoba pokaže pozitivnom potvrdnim testiranjem, potrebno joj je omogućiti što brži ulazak u skrb i liječenje.
Testovi za samotestiranje su precizni – jednako precizni kao mnogi testovi koji se koriste u zdravstvenim ustanovama. Jednostavno ih je koristiti i omogućuju korisnicima da ih koriste gdje i kada žele. Mnogo ljudi smatra da je metoda samotestiranja dovoljno dobra i učinkovita praksa testiranja na HIV. Neki pak drugi, ipak, preferiraju testiranje od strane educiranog zdravstvenog djelatnika ili vršnjačkog edukatora. HIVST ne zamjenjuje postojeće opcije, već služi isključivo kao dodana vrijednost saznavanja vlastitog HIV statusa i jedna od opcija izbora testiranja svake osobe.
Zašto je zajednica važna u tome da HIVST postane prihvatljiv i učinkovit?
HIVST postaje sve više dostupan. Programi samotestiranja započinju u mnogim zemljama. Od srpnja 2018., više od 40 zemalja razvile su smjernice za dopuštanje provođenja HIVST, a mnoge su već korak do implementacije HIVST programa. Testovi za HIVST mogu se kupiti i preko interneta u mnogim zemljama te u ljekarnama mnogih zemalja iako nisu regulirani ni visoke kvalitete. Svjesne toga, organizacije civilnog društva (OCD) ohrabruju korištenje kvalitetnih testova koji su odobreni za korištenje u svojim zemljama.
Kako samotestiranje postaje dostupnije, važno je informirati zajednicu o njima. OCD žele biti bolje upoznate s ovom opcijom testiranja kako bi donijele odluku o njenom provođenju na vlastitom području ili u vlastitoj zemlji. Neke OCD, konkretnije u supsaharskoj Africi, sakupile su mnogo iskustva i kompetencija u integriranju HIVST kroz usluge outreacha, s porastom potrebe za edukacijom i prevencijom. Implementacija koju predvodi zajednica pokazala se uspješnom u povećanju stope samotestiranja na HIV među osobama koje se prvi put testiraju, te u skupinama korisnika s niskom pokrivenosti testiranja – uključujući MSM, adolescente i mlade osobe, parove i ključne populacije. Podrška koju provode OCD-i za samotestiranjem posebno se pokazala korisnom u dohvatu mladih osoba, uključujući i adolescente u ruralnim predjelima, gdje je pismenost većinom niska.
OCD-i mogu imati važnu ulogu u podršci samotestiranja. Važno je da komuniciraju precizne i točne informacije i poruke o HIVST kako bi zajednica razumijela i naučila kako koristiti ovaj pristup testiranja na HIV. Također, OCD-i često imaju veliki utjecaj na samu zajednicu i time veći doseg korisnika. Zbog toga mogu više utjecati na zajednicu sa svrhom podrške samotestiranja i ispravnog korištenja.
OCD-i također igraju važnu ulogu u distribuciji paketa za HIVST, te pružanju informacija, podrške i savjetovanja osobama koje samotestiranje razmatraju kao opciju, te onima koje su prošle kroz iskustvo samotestiranja.
https://www.path.org/
Pregled dokaza
SZO je objavio sustavni pregled ažuriranih smjernica za HIVST.
32 randomizirane kontrolirane studije (RCT) pokazale su, HIVST u usporedbi sa standardnim testiranjem u zdravstvenim ustanovama sljedeće:
- HIVST povećava broj testiranja na HIV
- Proporcija osoba koje su dijagnosticirane i povezane sa skrbi nakon HIVST usporedive su s onima testiranim u zdravstvenoj ustanovi
- Zlouporaba HIVST i društvena šteta povezana s HIVST je rijetka. Nema prijavljenih suicida.
- HIVST ne povećava stopu seksualno rizičnog ponašanja među MSM-om
- Niz modela dobavljanja usluge HIVST pokazao se učinkovitim
- Mnogi korisnici pokazali su da mogu obaviti uslugu HIVST s minimalnom podrškom
- HIVST je prihvatljiv i izvediv kod mnogih populacija i u različitim uvjetima
Modeli distribucije HIVST
HIVST paketi mogu se distribuirati kroz razne kanale, uključujući one podržane od strane javnog sektora, donatora ili privatnog sektora, te javno-privatnih partnerstava. RCT su dokazale učinkovitost niza oblika dobavljanja i modela distribucije u povećavanju stope testiranja i dosega osoba s HIV-om koje nisu dijagnosticirane, ili onih koji su u kontinuiranom riziku. Neki modeli mogu biti učinkovitiji ovisno o kontekstu. Tamo gdje je izvedivo, može se razmišljati o izboru dobavljanja paketa i vrsti testiranja (koristeći oralnu tekućinu i krv) kako si se osigurao veći doseg osoba.
Paketi podrške i alati
Mnoge osobe mogu obaviti uslugu HIVST s minimalnom podrškom ili bez nje. Ipak, neki trebaju ili će htjeti podršku, te im ona treba biti dostupna. Alati podrške, te paketi trebaju biti prilagođeni lokalnom kontekstu te potrebama i preferencijama zajednice.
Preporuča se za programe definirati minimum paketa podrške koji bi došli s implementacijom HIVST. Paket treba biti stalno evaluiran i prilagođen programima ovisno o njegovom razvoju. Neke opcije procijenjene od strane RCT su: - Bez podrške, ili uz minimalnu podršku standardnih korisničkih uputa proizvođača testa, te telefonska linija ili neki drugi vid korisničke podrške
- Posebno napravljene, prevedene, ili slikovne upute za korištenje, sa ili bez dodatne podrške poput lokalne telefonske linije
- Demonstracija HIVST jedan na jedan; ili supervizija osoba koje same provode HIVST
- Virtualna real-time podrška, ili supervizija kroz neku online platformu (poruke, društvene mreže, videosadržaji)
Kada razmatramo opcije podrške koje zahtijevaju dodatne resurse poput treninga, demonstracije uživo ili supervizije, dodatna korist treba se procijeniti ovisno o dostupnim financijskim sredstvima OCD-a. Podrška koja zahtjeva mnogo resursa može ograničiti nadogradnju postojećih sustava informiranja i trebala bi se koristiti povremeno. Takva podrška osobama koje koriste uslugu HIVST trebala bi se smanjivati s vremenom poboljšanja usluge informiranja korisnika, rastom svijesti javnosti i stjecanjem iskustva osoba koje koriste uslugu HIVST.
Novi digitalni mediji, društvene mreže te platforme s videosadržajima i porukama također bi se mogli uzeti u obzir promocije HIVST-a. Vrlo su prihvatljivi, pogotovo kod mladih, te su jeftiniji od podrške uživo.
Povezivanje sa skrbi nakon HIVST je iznimno važno kako bi se ostvarila potpuna skrb za korisnika koji je saznao svoj pozitivan HIV status. Podaci upućuju na to da je stopa povezivanja sa skrbi kod HIVST slična onoj kod testiranja u zdravstvenim ustanovama, bez obzira je li podrška u povezivanju ponuđena.
Međutim, kada se HIVST bez pružene podrške povezivanja sa skrbi uspoređivalo sa HIVST uz pruženu podršku, dokazi upućuju da je više povezivanja sa skrbi bilo u situacijama dostupne podrške tijekom HIVST.
Modeli dostupnosti usluge HIVST
- Modeli koji su procijenjeni kroz RCT i pokazali su se učinkovitima
• Modeli u zajednici (u OCD-ima) – distribucija tijekom kampanja, na događajima, tijekom outreacha ili distribucija na kućna vrata. Integracija s postojećim programima testiranja u zajednici može povećati učinkovitost. Modeli koje predvode OCD-i vjerojatno su
i uspješniji.
• Modeli u institucijama – distribucija od strane ustanova ili ostalih fiksnih lokacija za kasnije korištenje ili korištenje unutar ustanova. Pakete mogu uzeti HIV-pozitivni i HIV-negativni korisnici za sekundarnu distribuciju.
• Naručivanje online – može se koristiti niz online platforma poput online stranice, društvenih mreža, aplikacija za upoznavanje i ostalih digitalnih platformi te putem e-maila OCD-a koji vrše ovu uslugu. Paketi HIVST mogu biti besplatni, mogu imati svoju stvarnu cijenu ili
mogu imati smanjenu cijenu koristeći kupone/vaučere.
• Sekundarna distribucija – uključuje sekundarnu distribuciju partnerima i vršnjacima od strane HIV-pozitivnih i HIV-negativnih korisnika koji su već koristili ovu uslugu. Testirani korisnici u zdravstvenim ustanovama i OCD-ima mogu dobiti dodatni paket od strane djelatnika ukoliko isti zatraže. - Modeli distribucije o kojima bi se dodatno trebalo razmišljati kao dobri modeli kanaliziranja paketa za HIVST:
• Prodavaonice, ljekarne i automati – kroz ove modele distribucije paketi se obično naplaćuju korisnicima, međutim cijena može biti snižena kroz javno-privatna partnerstva i distribuciju kupona/vaučera.
Druge važne napomene koje je važno ramotriti za
uspješnu implementaciju HIVST
Nacionalni programi i strategije suzbijanja HIV infekcije u pojedinim zemljama trebali bi razmotriti HIVST kao jednu od opcija testiranja na HIV. Sljedeće preporuke mogu pomoći u uspješnoj implementaciji HIVST:
- Razviti jasne i podržavajuće smjernice, regulative i standardne procedure te diseminirati ih na lokalitete koji obavljaju uslugu HIVST. Njima bi se trebala postići registracija dostupnih testova za HIVST te adekvatnih sustava praćenja za pritužbe i štetne učinke. Ažuriranoj listi dostupnih paketa za HIVST može se pristupiti preko stranica Svjetske zdravstvene organizacije, i to na ovom linku.
- Implementirati HIVST unutar Nacionalnog plana testiranja, fokusirajući se na rizične populacije s mjesta s najmanjom dostupnošću usluga testiranja (ruralna područja). Treba uzeti u obzir dostupne resurse kada se biraju modeli distribucije, kao i alati podrške.
- Važno je osnažiti i učinkovito uključivati OCD-a u razvoj i prilagodbu modela za distribuciju i podršku unutar usluge HIVST. Njihova participacija treba biti osigurana, kao i ona od strane osoba iz ciljanih populacija. Angažiranje OCD-a treba uključivati edukaciju zajednice i provoditelja usluge s ciljem osvještavanja javnosti o testiranju i minimalizirati zlouporabu i štetu povezanu s HIVST.
- Uspoređujući cijenu HIVST i ostalih pristupa testiranju, važno je uzeti u obzir punu cijenu obavljanja usluge, a ne samo cijenu paketa za HIVST. Tako dobivamo rezultate da HIVST može biti isplativ u predjelima znatno zahvaćenim HIV-om, pogotovo kada je fokus na prioritetne populacije, poput MSM-a i osoba koje prodaju seksualne usluge. Modeli HIVST niže cijene i visokog učinka vjerojatnije će biti isplativi kod visokorizičnih populacija i strateški odabranih geografskih područja s nedostatkom usluga testiranja.
- Pratiti i redovito evaluirati programe s ciljem optimizacije implementacije HIVST. Potrebno je razviti plan praćenja i evaluacije, bilježiti ključne programske indikatore, sakupljati važne podatke, reflektirati se na napredak i prilagođavati uslugu shodno podacima.
Pragmatični pristupi i triangulacija dostupnih podataka – primjerice, podaci programa, podaci pokrivenosti s ART, te rezultati specifičnih anketa – potrebni su za učinkovito praćenje ishoda programa HIVST i njegovog utjecaja.
Da li bi trebali korisnici ponuditi samotestiranje drugima?
Ponuditi nekome testiranje (seksualnom partneru, prijatelju i odraslom članu obitelji) je odličan način saznavanja HIV statusa, međutim važno je da se ni na koga neopravdano vrši pritisak ako ne žele pristupiti samotestiranju. Odluka za testiranje na HIV uvijek je osobna odluka. SZO nikada ne podržava nasilno ili obvezno testiranje.
Da li bi roditelji/skrbnici trebali testirati svoje bebe i djecu?
SZO ne preporuča roditeljima i skrbnicima da koriste uslugu samotestiranja za testiranje svojih beba i djece. Testovi za samotestiranje neće pokazati točne rezultate za djecu mlađu od dvije godine jer bi majčina antitijela i dalje mogla biti prisutna u djetetu, ukoliko je majka osoba koja živi s HIV-om.
Važno je djecu koja imaju HIV povezati sa skrbi što prije kako bi mogla pristupiti daljnjim testiranjima i terapiji. Ako roditelj ili skrbnik ima brige oko mogućeg izlaganja svojeg djeteta HIV-u, trebali bi se o tome savjetovati s liječnikom. Uvijek je preporučljivo provesti testiranje od strane zdravstvenog djelatnika ili drugog educiranog stručnjaka, posebno u slučajevima majki koje žive s HIV-om sukladno nacionalnim propisima, odmah nakon rođenja s konačnim testiranjem po završetku dojenja.
Treba li samotestiranje na HIV biti omogućeno adolescentima?
Većina zemalja svojim propisima definira dob u kojoj se može pristupiti testiranju na HIV bez suglasnosti roditelja ili skrbnika, a često se radi o dobi oko 15 i 16 godina za mnoge zemlje. Programi samotestiranja pokazali su se vrlo popularnima i uspješnima kod mladih, s dosegom adolescenata koji obično ne posjećuju klinike i ostala mjesta za testiranje. Važno je ovu opciju omogućiti onim mladima koji su u povećanom riziku.
Može li samotestiranje biti štetno?
Samotestiranje donosi mnoge koristi. Milijuni korisnika koji su pristupili samotestiranju na HIV nisu imali negativna iskustva poput suicida ili partnerskog nasilja. Mnogi korisnici koji su samotestiranjem otkrili pozitivan nalaz izvještava o tome da im je upravo ono pomoglo u uključivanju u skrb i dostupnosti terapiji, a oni koji su samotestiranjem osvijestili da nemaju HIV donijeli su važne odluke u smjeru prevencije i eventualnoj promjeni vlastitog rizičnog ponašanja. Nema indikacija da dolazi do porasta rizičnih ponašanja nakon negativnog rezultata dobivenog s HIVST.
Unatoč mnogim prednostima, važno je da organizacije u zajednici pružaju informacije s ciljem minimaliziranja bilo kakve štete. Sustavi u zajednici koji mogu prepoznati takvu štetu, te odgovoriti na nju su važni. Organizacije u zajednici mogu imati važnu ulogu u savjetovanju osoba koje dobiju HIV-pozitivan rezultat s ciljem povezivanja s terapijom i skrbi, kao i savjetovanjem osoba s negativnim rezultatom o prevenciji HIV-a.
