Trebaju li educirani nezdravstveni djelatnici provoditi savjetovanje i testiranje na HIV, virusne hepatitise i spolno prenosive bolesti koristeći brze probirne testove? – pilot istraživanje izvedivosti i prihvatljivosti u Gradu Zagrebu

www.freepik.com

Iako se u posljednjem desetljeću u zemljama članicama EU/EEA trend broja oboljelih od AIDS-a i novih dijagnoza infekcije HIV-om smanjio, kao i udio inficiranih osoba kojima još nije dijagnosticirana infekcija HIV-om, još se uvijek u značajnom postotku osoba infekcija HIV-om otkrije u kasnijoj fazi bolesti ili se AIDS dijagnosticira razmjerno brzo nakon dijagnoze infekcije HIV-om. Za održavanje dosadašnjih uspjeha u prevenciji, kao i za budući napredak u postizanju globalnih ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goal, SDG) važno je osigurati kontinuitet mjera prevencije, dijagnostike i liječenja, uključujući i u izazovnim vremenima tijekom trajanja pandemije COVID-19. 

Svjetska zdravstvena organizacija za Europsku regiju (SZO) i Europski centar za prevenciju zaraznih bolesti (ECDC) naglašavaju da je za smanjenje broja novih infecija HIV-om u budućnosti važno osnažiti sljedeća tri područja:  

  • Provedbu različitih mjera primarne prevencije, kao što je zdravstveno prosvjećivanje i edukacija, kampanje za promicanje odgovornog spolnog ponašanja, sigurnijeg seksa i korištenja kondoma, osiguranje provedbe programa zamjena igala i šprica i opioidne suptitucijske terapije u sklopu programa smanjeja šteta i predekspozicijska profilaksa za HIV (PrEP) za osobe u povećanom riziku za zarazu
  • Provedbu učinkovitog pružanja usluga sajetovanja i testiranja na HIV, uključujući korištenje brzih testova, testiranje u zajednici i samostalno testiranje
  • Osiguranje pravodobnog povezivanja s liječenjem i skrbi za osobe kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om

Testiranje i rano otkrivanje infekcije HIV-om, ali i drugih krvlju i spolno prenosivih bolesti ključno je u pravodobnom povezivanju sa skrbi i liječenju oboljelih te poboljšanju ishoda i prevencije ovih bolesti. Prilikom organizacije strategije testiranja važno je omogućiti što veću dostupnost ove usluge i pružiti što širu paletu različitih mogućnosti testiranja kako bi se obuhvatio što veći broj osoba koje su u povećanom riziku za zarazu

SZO i ECDC u svojim smjernicama preporučuju uključivanje samostalnog/kućnog testiranja i testiranja u zajednici koje provode educirani laički pružatelji usluga (engl. lay providers) koristeći brze testove (demedikalizacija testiranja) u strategije savjetovanja i testiranja na HIV.

Samostalno/kućno testiranje na HIV (samotestiranje na HIV) je proces u kojem osoba uzima svoj uzorak (oralnu tekućinu ili krv), provodi testiranje na HIV i tumači rezultate, obično u privatnom okruženju, sama ili s nekim od povjerenja (osoba samostalno provodi testiranje kada i gdje to želi). Radi se o probirnom testiranju i rezultat ne znači konačnu dijagnozu infekcije HIV-om.

Testiranje koje provode laički pružatelji je testiranje koje se provodi u nezdravstvenim ustanovama bez laboratorijskog i zdravstvenog osoblja. Provode ga posebno educirani nezdravstveni djelatnici u zajednici koristeći probirna testiranja na HIV, hepatitis B ili C i određene SPB.

U državama u kojima se primjenjuju samostalno/kućno testiranje i testiranje u zajednici koje provode laički pružatelji te aktivnosti su se pokazale učinkovite u dohvatu ključnih populacija, odnosno osoba u povećanom riziku za zarazu HIV-om i u doprinosu poboljšanju testiranja na HIV.

Pilot istraživanja primjene novih pristupa testiranja u zajednici u Hrvatskoj

Krajem 2020. u Zagrebu je započelo istraživanje samostalnog testiranja koje provodi Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u suradnji sa Hrvatskom udrugom za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV), a cilj pilot projekta je istraživanje izvedivosti i prihvatljivosti samotestiranja na HIV u Hrvatskoj o čemu se više podataka može naći na poveznici: https://huhiv.hr/novo-pilot-istrazivanje-po-prvi-puta-ce-procijeniti-prihvatljivost-i-jednostavnost-samostalnog-testiranja-na-hiv-u-hrvatskoj/ .

Pilot istraživanje testiranja u zajednici koje provode educirani nezdravstveni djelatnici koristeći brze probirne testove

Kao nastavak aktivnosti uže radne skupine za demedikalizaciju testiranja Nacionalnog povjerenstva za prevenciju HIV/AIDS-a Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske koje su uključivale analizu pravnog okvira i razmatranje mogućnosti uvođenja novih pristupa testiranja brzim testovima, osmišljeno je istraživanje „Pilot istraživanje demedikalizacije probirnog testiranja na HIV, hepatitis C i spolno prenosive bolesti u Hrvatskoj“. Svrha i cilj istraživanja je na lokalnoj razini istražiti izvedivost i prihvatljivost probirnog testiranja i uzorkovanja na HIV i druge spolno i krvlju prenosive infekcije u zajednici s novim pristupom u hrvatskim specifičnostima, odnosno provesti istraživanje testiranja koje bi provodili educirani nezdravstveni djelatnici kroz pilot projekt u Zagrebu koji bi se provodio od ožujka do prosinca 2020. Istraživanje provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti, Referentni centar za epidemiologiju Ministarstva zdravstva RH u suradnji s Hrvatskom udrugom za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV) i vanjskim suradnicima iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“. Rezultati istraživanja će pomoći u utvrđivanju bi li testiranje koje bi provodili educirani laički pružatelji bilo izvedivo i prihvatljivo u Hrvatskoj i koji bi bili potrebni preduvjeti i resursi za njegovo planiranje i uvođenje na nacionalnoj razini te uključivanje u strategije prevencije HIV/AIDS-a u Hrvatskoj.

Istraživanjem se planiraju obuhvatiti punoljetne osobe negativnog ili nepoznatog HIV/HCV/sifilis/SPB statusa, s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Provoditi će se u sklopu postojećih usluga testiranja u zajednici (savjetovanje prije testiranja, testiranje, savjetovanje poslije testiranja te pomoć i podrška pri upućivanju na daljnje pretrage, liječenje i skrb) u prostorijama CheckPoint centra Zagreb te terenskih aktivnosti testiranja osoba pod povećanim rizikom za zarazu krvlju i spolno prenosivim infekcijama (prvenstveno osobe koje injektiraju droge) udruge HUHIV.  Za provedbu testiranja brzim testovima i uzimanja uzoraka za testiranje (bris grla, bris rektuma, urin) koristit će se već postojeći protokoli koje su izradili i recenzirali stručnjaci iz Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ i HZJZ-a, a provodit će ih djelatnici udruge koji su prošli edukaciju o savjetovanju i testiranju na HIV prema materijalima i edukaciji HZJZ-a. Nakon završenog postupka testiranja, ispitanik će ispunjavati anonimni upitnik zadovoljstva pruženom uslugom. Za korisnike koji ne pristanu sudjelovati u istraživanju bit će ponuđen jedan od termina u kojem će testiranje provoditi zdravstveni djelatnik ili informacije o drugim dostupnim lokacijama testiranja. 

Uključivanje nezdravstvenih djelatnika u aktivnosti prevencije i promicanja zdravlja kao temelj za uključivanje nezdravstvenih djelatnika u aktivnosti probirnih testiranja na HIV, virusne hepatitise i SPB

SZO i ECDC u svojim smjernicama navode da preporučuju uključivanje samostalnog/kućnog testiranja i testiranja u zajednici koje provode educirani nezdravstveni djelatnici brzim testovima jer se na taj način doprinosi poboljšanju testiranja i pravodobnom dijagnosticiranju infekcije HIV-om te koristima na individualnoj i društvenoj razini koje iz toga proizlaze. Educirani nezdravstveni djelatnici mogu pružati sigurne i učinkovite usluge testiranja i njihovo korištenje može omogućiti isplativije usluge probirnih testiranja na HIV. Prebacivanje zadataka s visokokvalificiranih djelatnika na niže kvalificirane djelatnike ili posebno educirane nezdravstvene djelatnike (engl. task shifting) preporučeno je za niz usluga kliničke skrbi u cilju postizanja ekonomičnije raspodjele resursa, a takvu preporuku podržava i SZO u svojim smejrnicama iz 2008. Zakon o zdravstvenoj zaštiti RH u čl. 28. st. 2. predviđa da zdravstvenu djelatnost na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti te zaštite mentalnoga zdravlja mogu obavljati i nezdravstveni radnici. U to se mogu ubrojiti i mnoga samostalna testiranja u liječenju određenih kroničnih bolesti (primjerice kontrola dijabetesa i sl.), kao i samostalno testiranje na HIV te testiranje na HIV koje provode educirani nezdravstveni djelatnici kao još jedan način testiranja koji SZO podržava od 2015. odnosno 2016. i u svojim smjernicama navodi kako bi samotestiranje i laičko testiranje trebalo ponuditi kao dodatnu mogućnost testiranja na HIV.

Medicinski fakultet u Zagrebu provodi obrazovanje za dvije vrste javnozdravstvenih specijalističkih studija: Javnozdravstvena medicina za koji je preduvjet završen studij medicine i Javno zdravstvo za polaznike koji su završili srodne fakultete. Postojanje takvog tipa specijalističkog studija govori u prilog tezi da je određene poslove iz područja javnog zdravstva moguće delegirati i na nezdravstvene djelatnike. Situacije povezane s pandemijom COVID-19 i potresom na području Zagreba i Sisačko-moslavačke županije ukazale su na nužnu potrebu za uključivanjem šireg spektra stručnjaka u području medicine i zdravstva, koji bi u takvim situacijama bili od izuzetne važnosti za bolje upravljanje (delegiranje zadataka djelatnicima nezdravstvenog obrazovanja s dodatnom edukacijom). Ovakav način organizacije određenih preventivnih aktivnosti može se proširiti također i na uključivanje posebno educiranih nezdravstvenih djelatnika u sklopu organizacija civilnog društva koji rade u području prevencije spolno prenosivih bolesti i očuvanja i promicanja zdravlja u dijelu aktivnosti koji se odnosi na provedbu probirnih testiranja na HIV, virusne hepatitise i SPB kao što je gonoreja, sifilis i klamidijska infekcija.


Autorica: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Literatura:

ECDC – European Centre for Disease Prevention and Control (2020). ECDC and WHO call for improved HIV testing in Europe, dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/news-events/ecdc-and-who-call-improved-hiv-testing-europe

WHO – World Health organization (2015). WHO recommends HIV testing by lay providers, Policy brief, World Health Organization, dostupno na: https://www.who.int/hiv/pub/toolkits/policy-hiv-testing-by-lay-provider/en/

HUHIV – Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (2020). Novo pilot istraživanje po prvi puta će procijeniti prihvatljivost i jednostavnost samostalnog testiranja na HIV u Hrvatskoj, dostupno na: https://huhiv.hr/novo-pilot-istrazivanje-po-prvi-puta-ce-procijeniti-prihvatljivost-i-jednostavnost-samostalnog-testiranja-na-hiv-u-hrvatskoj/

S Croxford,L Tavoschi, AK Sullivan, L Combs, Raben, Delpech,SF Jakobsen,AJ Amato-Gauci,  S Desa (2020). HIV testing strategies outside of health care settings in the European Union (EU)/European Economic Area (EEA): a systematic review to inform European Centre for Disease Prevention and Control guidance, HIV Medicine (2020), 21, 142—162, DOI: 10.1111/hiv.12807, dostupno a: https://onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.1111/hiv.12807

WHO – World Health Organization (2015): Consolidated guidelines on HIV testing services, World Health Organization, dostupno na: https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/179870/9789241508926_eng.pdf?sequence=1

WHO – World Health Organization (2016): A supplement to Consolidated guidelines on HIV testing services: Guidelines on HIV self-testing and partner notification, World Health Organization, dostupno na: http://www.who.int/hiv/pub/vct/hiv-self-testing-guidelines/en/

WHO – World Health Organization (2008): Task shifting: global recommendations and guidelines, World Health Organization, dostupno na: https://www.who.int/workforcealliance/knowledge/resources/taskshifting_guidelines/en/

U partnerstvu sa: