Svakodnevno se prenese više od jednog milijuna spolno prenosivih bolesti (STD, od eng. sexually-transmitted diseases) u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procijenila je da je u 2020. godini bilo 374 milijuna novih infekcija s jednim od uzročnika: Chlamydia trachomatis (129 milijuna), Neisseria gonorrhoeae (82 milijuna), Treponema pallidum (7,1 milijun) i Trichomonas vaginalis (156 milijuna). Velik broj infekcija je asimptomatski. Spolno prenosive bolesti su danas jedan od važnijih javnozdravstvenih problema i predstavljaju izazov iz više razloga. STD imaju izravan utjecaj na reproduktivno zdravlje putem stigmatizacije oboljelih, neplodnosti, tumora, komplikacija u trudnoći te povećanja rizika za oboljevanje od HIV infekcije. Osobe koje se zaraze nekom spolno prenosivom bolesti se nerijetko susreću s različitim problemima, primjerice, slabom dostupnosti usluga za testiranje i/ili liječenje, ograničenim mogućnostima dijagnostike, stigmatizacijom, čestom potrebom za plaćanjem iz vlastitih sredstava u okvirima privatne zdravstvene skrbi itd. S obzirom da su liječnici obiteljske i opće medicine najčešće prvi kontakt ovih bolesnika sa zdravstvenim sustavom, cilj ovog istraživanja je bio procijeniti iskustva u savjetovanju i testiranju na STD među liječnicima obiteljske i opće medicine (LOM) u Hrvatskoj.
Provedeno je istraživanje među LOM na području cijele Hrvatske u razdoblju od prosinca 2021. do siječnja 2022. godine. Podaci su prikupljeni pomoću online upitnika koji je prethodno testiran. Upitnik se sastojao od 32 pitanja uz predviđeno vrijeme ispunjavanja od 10-15 minuta. Upitnik je poslan na email adrese iz baze podataka najveće udruge liječnika opće/obiteljske medicine u Hrvatskoj – Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM). U prvom dijelu upitnika ispitivale su se socio-demografske karakteristike ispitanika. U drugom dijelu ispitivalo se iskustvo ispitanika u testiranju na HIV, testiranju i liječenju STD, konzultacijama s osobama iz LGBT+ populacije, stavovima i zadovoljstvom vlastitim znanjem o dijagnosticiranju i liječenju STD, poznavanju mogućnosti predekspozicijske i postekspozicijske profilakse (PrEP i PEP) za HIV te mišljenju o utjecaju COVID-19 pandemije na testiranje i liječenje STD. U trećem dijelu upitnika ispitanici su odgovarali na pitanja vezana uz liječenje STD temeljena na važećim međunarodnim smjernicama.
Ukupno je 230 LOM (žene 187;81,3%) ispunilo upitnik. Više od polovice je bilo mlađe od 40 godina (54,3%) i većina su bili liječnici bez specijalizacije (40,4%), a potom specijalisti obiteljske medicine (38,3%). Više od trećine (35,2%) je imalo >20 godina radnog iskustva, a potom liječnici opće medicine s najmanje iskustva (0-5 godina: 33,0%). Ukupno je 42,7% LOM radilo u većim urbanim sredinama (Zagreb, Split, Rijeka ili Osijek). U posljednja 3 mjeseca LOM nisu preporučili HIV test nijednom bolesniku (medijan, Q1-Q3: 0-1), a test na druge STD su preporučili trojici bolesnika (medijan, Q1-Q3: 1-5). Polovica ispitanika je odgovorila kako se susreće sa savjetovanjem o spolnom zdravlju LGBT+ populacije manje od jednom mjesečno, a 49,6% je navelo da u savjetovanju o spolnom zdravlju nailazi na različite prepreke, najčešće u vidu manjka vremena (33,5%). Samo 15,2% ispitanika odgovorilo je da su upoznati s međunarodnim smjernicama za liječenje STD (SZO, IUSTI, CDC), a 38,7% je učilo o STD izvan formalnog obrazovanja. Samostalno liječe klamidijske infekcije u 43,0% ispitanika, dok gonoreju liječi 18,7% ispitanika, a sifilis tek 5,6%. U Tablici se nalaze odgovori na pitanja koja su procjenjivala terapijski pristup pojedinim STD, pristup liječenju partnera te indikacijama za testiranje na HIV. Tek 60,2% LOM smatra da je osobu kojoj je dijagnosticirana neka STD potrebno uputiti na HIV test. Većina zna koji je prvi lijek izbora u liječenju klamidijske infekcije i sifilisa, no znanje je znatno slabije u slučaju izbora empirijske terapije za uretritis te liječenju gonoreje (Tablica). Tek 38,7% ispitanika smatra da bi dijagnosticiranje i liječenje STD (osim liječenja HIV-a i virusnih hepatitisa) trebalo biti u domeni liječnika opće/obiteljske medicine. Više od polovice LOM smatra da je COVID-19 epidemija negativno utjecala na mogućnosti dijagnosticiranja i liječenja STD (58,7% i 52,2%).
Tablica. Pristup liječenju spolno prenosivih bolesti (STD) među liječnicima opće i obiteljske medicine u Hrvatskoj, N=230; vrijednosti su apsolutne brojke i (postotci).
Rezultati ovog istraživanja dali su uvid u situaciju na razini primarne zdravstvene zaštite i spolnog zdravlja. Jasno je da postoje različite barijere koje otežavaju adekvatno funkcioniranje skrbi u ovom području, no svakako bi trebalo raditi na onim aspektima koje se može mijenjati kao što je primjerice organiziranje stručnih skupova i edukacija, dobra povezanost i suradnja ustanova koje se bave dijagnostikom STD i domova zdravlja, dostupnost specijalista koji se bave spolnim zdravljem za konzultacije (npr. infektolozi, dermatovenerolozi i sl.) itd.
Autorica: Nikolina Bogdanić, dr. med., Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Literatura:
2. WHO: Sexually transmitted and reproductive tract infections 2016
3. International Union Against Sexually Transmitted Infections (IUSTI): Treatment guidelines – Europe 2019
4. Centers for Disease Prevention and Control (CDC): 2015 Sexually transmitted diseases treatment guidelines
5. Bogdanić N, Močibob L, Benković I, Kudoić N, Belak Škugor S, Zekan Š, Lukas D, Begovac J. Sexually transmitted diseases testing and counseling practices among primary care physicians in Croatia. Poster prezentacija: Croatian congress of Clinical Microbiology and Infectious Diseases with international participation, Šibenik, 20. – 23. listopada 2022.
