Spolno prenosive bolesti u EU i SAD-u
Prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), bilježi se porast prijava bakterijskih spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja i klamidijska infekcija) od 2012. do 2021. godine zemljama EU/EEA. Porast se većinom bilježi među MSM (muškarci koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima).
Porast prijava oboljelih od sifilisa i gonoreje je u promatranom razdoblju značajan –128% za gonoreju i 38% za sifilis, dok je za klamidijsku infekciju on manji i iznosi 7%. Stope prijava sifilisa su porasle s 5.1 na 100 000 stanovnika u 2012. na 7.0 na 100 000 stanovnika u 2021. godini [1]. Prema putu prijenosa [2] najviše slučajeva sifilisa je zabilježeno među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM), i taj udio je porastao s 59% u 2012. na 78% u 2021. godini, dok je trend za heteroseksualni put prijenosa stabilan s blagim porastom od 2020. godine, nešto više među heteroseksualnim muškarcima. Prema HIV statusu slučajeva sifilisa kod MSM (10 država koje prijavljuju taj podatak) u razdoblju od 2016. do 2021. godine, zabilježen je porast od 64% među HIV negativnim MSM, dok je među HIV pozitivnim MSM porast iznosi 18%. Prema stadiju sifilisa, najveći udio porasta bilježi rani latentni stadiji, posebice od 2019.-2021. godine [3].
U promatranom razdoblju zabilježeno je ukupno 560 slučajeva kongenitalnog sifilisa koji se bilježi u desetak zemalja EU/EEA, s incidencijom od 1-16 slučajeva.
Stope prijava gonoreje su porasle s 6.0 na 100 000 stanovnika u 2012. na 13.6 na 100 000 u 2021. godini [4]. Porast je uglavnom također zabilježen među MSM, gdje je među slučajevima s poznatim putom prijenosa [5] zabilježen porast udjela MSM od 35% u 2012. na 61% u 2021. godini., dok je trend za heteroseksualni put prijenosa stabilan. Velik porast slučajeva gonoreje je od 2016. godine zabilježen kod HIV negativnih MSM, dok je među HIV pozitivnim MSM stablan trend kretanja gonoreje [6]. Vezano uz gonoreju, važno je praćenje antimikrobne rezistencije (AMR) gonokoka jer je moguća pojava rezistencije na postojeće antibiotike. Gonokokni izolati otporni na ceftriakson bilježe se sporadično, a pojava rezistencije na dualnu terapiju ceftriaksonom i azitromicinom je rijetka, no moguća. U Hrvatskoj se također prati AMR gonokoka u sklopu programa ECDC-a Euro-GASP, te pozivamo mikrobiologe koji provode dijagnostiku gonoreje da pošalju izolate na testiranje u HZJZ.
Stope prijava klamidijske infekcije su porasle s 89.1 na 100 000 stanovnika u 2012 na 95.6 na 100 000 stanovnika u 2021. godini [7], više među MSM muškarcima.
U 12-14 EU zemalja koje testiraju na Lymphogranuloma venereum (LGV), bilježi se porast te bakterijske spolno prenosive bolesti (SPB) od 2016. godine, a zatim slijedi pad od 2019., no na broj prijava ove SPB uvelike odražavaju mogućnosti testiranja u pojedinim zemljama (primjerice u Hrvatskoj se ne bilježi, jer laboratoriji ne provode testiranje Chlamydia trachomatis na tipove L1, L2, L3). U 2021. godini među 951 prijavljena slučaja Limfogranuloma venereum, 97% slučajeva s poznatim putom prijenosa je bilo među MSM, a prema HIV statusu, značajan udio (42%) među HIV pozitivnim MSM.
I u Sjedinjenim američkim državama bilježi se porast bakterijskih spolno prenosivih bolesti. Prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), od 2015. godine bilježi se značajan porast sifilisa, gonoreje i klamidijske infekcije, te kongenitalnog sifilisa.
Spolno prenosive bolesti u Hrvatskoj
Praćenjem spolno prenosivih bolesti (SPB) u Hrvatskoj se, slično kao i zemljama EU/EEA uočava porast broja prijava oboljenja od sifilisa, posebice u muškaraca. Prema podacima prijava zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 2019. do 2022. godine prosječno je godišnje bilo zabilježeno 38 (raspon 28-57) oboljelih od sifilisa, velika većina (80-90%) su bili muškarci. U 2022. godini bilo je 57 oboljelih od sifilisa (50 muškaraca i 7 žena), što je za 54% više nego u 2021. kada je bilo 37 oboljelih (34 muškaraca i 3 žena).
Što se tiče kongenitalnog sifilisa, Hrvatska je više od dva desetljeća bila zemlja s nula slučajeva prijenosa sifilisa sa zaražene trudnice na dijete (engl. “zero” vertical transmission), no u 2020. i 2022. zabilježen je po jedan slučaj kongenitalnog sifilisa kod novorođenčeta. Gonoreja i klamidijska infekcija pokazuju stabilan trend kretanja, s godišnje 101 do 158 prijava klamidijske infekcije (oko 75% kod žena) te 12 do 41 prijava gonoreje (oko 80% kod muškaraca) u posljednje četiri godine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (HZTM), također je zabilježen porast detektiranih pozitivnih nalaza na sifilis. U 2020. godini zabilježen je porast od novootkrivenih osoba koje su bile pozitivne sifilis (12 darivatelja krvi i 63 pacijenata koji su dolazili na testiranje) tijekom testiranja HZTM-u u odnosu na 2019. godinu (5 darivatelja krvi i 41 pacijenata). U 2021. se nastavlja rast broja pozitivnih pacijenata na sifilis (10 darivatelja i 66 pacijenata). U 2022. godini je i dalje zabilježen porast broja pozitivnih darivatelja na sifilis (14), dok je među uzorcima krvi bolesnika zabilježen pad (54).
Posljedice neliječenih spolno prenosivih bolesti
Spolno prenosivih bolesti, ako se ne liječe, mogu uzrokovati komplikacije i oštećenja zdravlja.
Virusne SPB mogu biti kronične kao što je hepatitis B ili hepatitis C ili doživotne kao što je infekcija HIV-om i gentalni herpes. Infekcija HIV-om, ako se ne liječi nakon obično desetak godina može uzrokovati AIDS.
Infekcije HPV-om i hepatitis B mogu uzrokovati kronične infekcije, a nakon dužeg razdoblja i maligne bolesti – hepatitis B rak jetre, a infekcija HPV-om rak u genitalnom području od kojih je najčešći rak vrata maternice.
Klamidijska infekcija i gonoreja mogu uzrokovati poteškoće u zanošenju i neplodnost, kao i nepovoljne ishode trudnoće.
Sifilis, ako se ne liječi nakon dužeg razdoblja može uzrokovati ozbiljna oštećenja srčanožilnog i živčanog sustava. Također, može uzrokovati komplikacije u trudnoći i prijenos infekcije sa zaražene majke na dijete.
Prisutnost neke SPB, višestruko povećava rizik od prijenosa infekcije HIV-om. Bakterijske SPB se mogu izliječiti antibioticima. Sve virusne SPB se mogu liječiti i time spriječiti progresija bolesti. Hepatitis B i infekciju HPV-om možemo spriječiti cijepljenjem. Infekcija HIV-om se u današnje vrijeme može uspješno liječiti antiretrovirusnim lijekovima, dok se hepatitis C s novim lijekovima može u gotovo svim slučajevima potpuno izliječiti.
Prevencija i rano otkrivanje – važni za zaštitu zdravlja i pravovremeno liječenje
Za prevenciju je važna edukacija te poznavanje rizika i zaštitnih ponašanja (odgovorno spolno ponašanje, korištenje kondoma).
Za rano otkrivanje je važno testiranje. Testiranje, koje omogućava rano otkrivanje infekcije kada je liječenje uspješnije, uz savjetovanje o smanjenju rizika i načinima zaštitinih ponašanja pomaže u očuvanju spolnig zdravlja.
Kome je preporučeno testiranje na SPB?
- Osobama koje spadaju u populacije s povećanim rizikom za SPB poput muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima
- Ženama u dobi 18 do 25 godina
- Osobama koje imaju novog ili veći broj spolnih partnera, a ne koriste dosljedno zaštitu kondomom
- Osobama koje imaju simptome SPB
- Osobama koje su imale iskustvo seksualnog nasilja poput silovanja
O potrebi testiranja na SPB, kada i na koje SPB, treba se savjetovati s liječnikom ili stručnjakom u centrima za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV i SPB.
U Centrima za dobrovoljno savjetovanje i testiranje može se testirati anonimno i besplatno (i bez uputnice) na HIV i hepatitis B i C, a u nekim centrima u zajednici, primjerice u HUHIV-ovom Checkpointu u Zagrebu, Centru za mlade u Zagrebu ili Iskoraku i na neke SPB (sifilis, klamidija, gonoreja). Gdje se može testirati na HIV, virusne hepatitise i SPB možete pronaći u Tražilici usluga u aplikaciji Spolno zdravlje na slijedećoj poveznici: https://spolnozdravlje.hr/trazilica .
Autorica: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr. med. spec. epidemiologije, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
[1] 24 države koje su kontinuirano dostavljale podatke
[2] podaci 8 država koje su dostavile podatak o vrsti spolnog puta prijenosa
[3] podaci 8 zemalja koje su u izvješću ispunile podatak o HIV statusu
[4] Podaci 23 države koje su kontinuirano dostavljale podatke
[5] podaci 8 država koje su dostavile podatak o vrsti spolnog puta prijenosa
[6] podaci 10 zemalja koji prijavljuju podatak o HIV statusu
[7] Podaci 15 država koje su kontinuirano dostavljale podatke
