Mentalno zdravlje pokriva širok raspon stanja koja utječu na to kako mislimo, osjećamo i djelujemo. S obzirom da obuhvaća i različite odluke koje donosimo u spolnom životu, spolno zdravlje neodvojivo je od različitih aspekata mentalnog zdravlja. Na stupanje u spolne odnose, primjerice, mogu utjecati različiteh pojave ili stanja u području mentalnog zdravlja, poput doživljaja stresa, utjecaja alkohola ili, droga terazličitih drugih mentalnih stanja.
Različiti osjećaji mogu se javiti u izazovima povezanim sa spolnim zdravljem. Osim sreće i uzbuđenja, znaju se javiti i strah, tjeskoba, zabrinutost, tuga, beznađe – emocije koje su, ako ih doživljavate povremeno, sasvim u redu. Ako vam onemogućuju svakodnevno funkcioniranje ili ako naprosto ne znate kako se nositi sa njima, postoje stručnjaci koji vam u tome mogu pomoći. No, mnogo ljudi ipak ne odabire ove teme podijeliti sa stručnjacima. Spolno prenosive bolesti nose određeni stupanj stigme i srama zbog čega se ljudi koij imaju neku spolno prenosivu bolest mogu osjećati loše i imati lošu sliku i sebi. Pročitajte ovaj članak kako biste saznali više o izazovima mentalnog zdravlja povezanima sa spolno prenosivim bolestima te što biste trebali učiniti ako se nađete u takvoj situaciji.
STRAH
Strah od spolno prenosivih bolesti slabije je istražena tema koje se vrlo često susreće u savjetovalištima za spolno zdravlje. Strah može biti različito izazvan i često je posrijedi više čimbenika koji moduliraju njegovu pojavu, intenzitet, kontekst i slično. Određena razina straha je na neki način očekivana, posebno za osobe koje nisu nikada imali takvo iskustvi ili nisu pristupile, primjerice, postupku testiranja. Strah može proizaći iz različitih negativnih vjerovanja povezanih s infekcijom HIV-om i ostalim spolno prenosivim infekcijama, osobne percepcije važnosti testiranja i zdravlja, straha od osude, ideje da smo učinili nešto pogrešno što uobičajeno nije u skladu s našim vrijednostima… Za svakoga je iskustvo straha i prestrašenosti različito, a razlikuje se i po intenzitetu. U nekim slučajevima može se pojaviti pretjerani strah od zaraze spolno prenosivom infekcijom , te osnažiti neka negativna vjerovanja, kao i narušiti kvalitetu života. Radi se o pretjeranom ili iracionalnom strahu od zaraze spolnom bolešću ili strah da ste se već zarazili unatoč dokazima koji govore suprotno, nakon sporadičniih ili višestrukih spolnih odnosa koje ste imali. Ovo se stanje često odbacuje i zanemaruje, a osoba se često zbog iracionalnog straha bori sama, bez ikakvog jasnog smjera ili intervencije od strane liječnika ili drugih stručnjaka. Ovo područje je slabo istraženo i nedostaju nam podaci o učestalosti ovih strahova, a također nedostaje i stručnjaka koji pomogli ili dali podršku takvim osobama.
Strah je posve uobičajeno ljudsko iskustvo u situacijama kada možemo izgubiti nešto što imamo, ili smo možda na neki drugi način ugroženi. Ova emocija signalizira nam da je pred nama opasnost i da se trebamo zaštititi. Strah održava naš subjektivni doživljaj prijetnje koji može biti puno veći od objektivne veličine opasnosti. Iz našeg doživljaja situacije proizlaze i naše emocije.
Iznimno prestrašeni korisnici znaju rizičnu situaciju promatrati pod povećalom, o njoj često razmišljati, te se javljati višekratno u centre za dobrovoljno testiranje radi podrške. Najčešće se radi o strahu vezanom za moguću zarazu HIV-om.
Kod korisnika s iracionalnim strahovima vezanim uz spolno prenosive bolesti znaju se javljati i različita ponavljajuća ponašanja poput pretraživanja simptoma i epidemioloških podataka na internetu i proučavanja studija slučaja na temu zaraze HIV-om. Osoba može često svoje tijelo provjeravati i tražiti tjelesne promjene koje, ako ih nađu, odmah pripisuju mogućoj infekciji. Također, osoba se može podvrgavati ponavljajućim testiranjima, u različitim institucijama, kod različitih stručnjaka kako bi provjerila rezultat testa. Neki korisnici kažu da ih ova ponašanja dodatno uznemiruju, a neki kažu da im donose (kratkoročno) smirenje. Smirivanje tjeskobe može na neki način „održati“ takva ponašanja u ponavljajućem repertoaru, jer se opetovanim testiranjima osoba uči da je to način dolaska do smirivanja simptoma tjeskobe. Iako je takvo smirenje kratkoročno, mnogi mu pribjegavaju jer se često radi o tjeskobi umjerenog ili većeg intenziteta.
Kod straha od svih spolno prenosivih bolesti, osoba može izbjegavati bilo kakve rizične situacije, jer u tim slučajevima na doživljaj straha uglavnom djeluje percepcija rizičnosti, a ne objektivna prijetnja. Primjerice, iako osoba može koristiti kondom i izbjegavati nezaštićene spolne odnose, što je racionalni odgovor rizik neke spolno prenosive infekcije, to racionalno i poželjno odgovorno spolno ponašanje može prijeći u pretjerivanje i izbjegavati svaki spolni kontakt, pa čak i doticaj svih, a posebice „sumnjivih“ površina. Neki, primjerice, izbjegavaju odlazak liječnicima i zdravstvene postupke poput cijepljenja i vađenja krvi i slično u strahu od zaraze nekom infekcijom
ŠTO UZROKUJE TAKVE STRAHOVE?
Uzroci pretjeranih strahova mogu biti različiti i višestruki. Ako ih je potaknula neka situacija, ona se naziva trigger ili „okidač”, jer „okida“ početak tih simptoma. Kod straha od infekcije HIV-om i drugih spolno prenosivih infekcija, to je često neki spolni kontakt. Rizične situacije poput spolnog odnosa bez kondoma, spolnog odnosa sa osobom koju ne poznajete, spolnog odnosa s osobom drugog spola nego inače… Radi se o događajima i ponašanjima koji se često kulturalno ne odobravaju, ili sama osoba ima sustav vjerovanja i vrijednosti koji ne odobrava takva ponašanja. Strah od srama, osude i socijalne izolacije pojačava jačinu doživljaja ovih neugodnih emocija, a ako osoba ima stabilnu uzajamno vjernu vezu (monogamnog partnera), može biti zabrinuta da će mu ili joj prenijeti infekciju i brinuti o njegovom ili njezinom zdravlju. Neki korisnici koji imaju djecu brinu i oko zdravlja svoje djece, pa se brinu jesu li možda ako su se zarazili time nekako ugrozili njihovo zdravlje. Ponekad nema nekog „okidača“ iz vanjske sredine , nego se jednostavno radi o generaliziranom (općenitom) strahu od spolno prenosivih infekcija koji je povezan s nekim drugim uzrocima i osobinama ličnosti. Uzroci iracionalnih strahova su višestruki i kompleksni, a „okidači“ simptoma, ne moraju biti sami po sebi uzrok, već se radi o kompleksnim i različitim razlozima za svaku osobu.
SIMPTOMI
Osobe koje imaju iracionalni strah od zaraze HIV-om navode da se osjećaju prestrašeno, užasnuto, zabrinuto, nekad pate od nesanice, depresije, slabosti, povlače se u sebe, ne komuniciraju s partnerom zbog straha od osude ili osjećaja neshvaćenosti. Ovi simptomi se pojačavaju prilikom aktivnog razmišljanja o HIV-u, situaciji koja je bila „okidač“ za strah ili nečemu drugome povezanim s time. Osoba može zamišljati dramatične negativne ishode, poput raspada braka, javne društvene osude, gubitka posla ili prijatelja, ozbiljno narušenog zdravlja pa čak i smrti. Osoba može osjećati simptome koje je pročitala na internetu poput boli, svrbeža, peckanja, osipa i opisivati ih kao izražajne ili jedva primjetne. Neki pripisuju sve simptome koji su imalo slični kod zaraze HIV-om upravo HIV-u.
Zabrinuti pojedinci se nakon rizičnog seksualnog kontakta javljaju u centre za dobrovoljno testiranje naspolno prenosive infekcijei često traže višestruke konzultacije i savjete i podvrgavaju se različitim testovima te traže opetovane dokaze i uvjeravanje u svoj zdravstveni status. Ti se korisnici često javljaju nakon proučavanja o spolnoprenosivim bolestima, najčešće pretraživanja na internetu. Pretraživanjem u većini slučajeva traže simptome i znakove koji mogu potvrditi ili opovrgnuti njihove strahove od zaraze spolnim bolestima.
Neki pojedinci također detaljno pregledavaju genitalno područje i neka tjelesna fiziološka obilježja ili promjene koje uoče, primjerice na koži i oko genitalija, pripisuju potencijalnim zarazama. Negativni rezultati testiranja (često opetovani) poput negativnog testa na HIV, hepatitis C, sifilis, klamidiju, gonoreju i druge spolne bolesti ne uspijevaju uvjeriti korisnika u nepostojanje infekcije. Umjesto toga, često stvaraju neutemeljena i ponekad bizarna objašnjenja zašto testovi možda nisu otkrili njihove infekcije.. Korisnici koji se pretjerano boje HIV-a imaju visoku razinu osobne patnje i kontinuirano traže načine kako da si pomognu.
Stanja pretjeranih ili iracionalnih strahova često ostaju neprepoznata. Ako se pronalazite u ovim riječima, od koristi vam može biti razgovor sa stručnjakom spolnog zdravlja. Koristi takvog razgovora su detabuiziranje ove teme sa sobom (ponekad se možemo osjećati „prljavo“ razgovarajući o svemu tome, što nas može obeshrabriti da se aktivno angažiramo u rješavanju problema), procjena i podrška od stručne osobe (poruka od stručnjaka koja vam govori da niste ludi, neosuđujuće uho pred kojim nema potrebe za strahom) i informiranje i učenje o metodama samopomoći koje mogu pomoći s ovim teškoćama.
ČEKANJE REZULTATA
Još jedan tipičan slučaj koji je težak za većinu ljudi je čekanje rezultata testiranja. Teže je „podnijeti“ čekanje na rezultate za HIV, nego za, primjerice, klamidijsku infekciju, no čekanje rezultata uvijek može biti nelagodno za osobu koja se testirala. . Ovaj strah i tjeskoba oko rezultata proizlazi iz brige prema sebi i zato što nam je ono što se događa zaista važno. Ako ste pristupili testiranju, napravili ste hrabri postupak, jer hrabrost je kada nešto ipak učinimo usprkos strahu.
Ako razmišljate o testiranju, no strah je (za sada) prevelik, slobodno nazovite savjetovalište i podijelite to sa savjetnikom. Razgovor o strahu za mnoge je opuštajući, a u njemu dobivate priliku s nekim stručnim podijeliti svoja razmišljanja koja možda pojačavaju strah, kako biste bolje razumijeli spolno zdravlje, vlastite rizike, ali i sve što možete poduzeti za zaštitu i time „preuzeti kontrolu“ nad svojim zdravljem.
Prva testiranja obično jesu „stresna“, no kada se upoznate s postupkom, svaki sljedeći može biti puno lakši. Uobičajeno se preporučaju povremena redovita testiranja ovisno o spolnoj aktivnosti i rizicima kojima se izlažete (koliko imate partnera, koristite li kondom…), i zato bi se na testiranje na spolno prenosive infekcije trebalo gledati kao na uobičajeni preventivni pregled. Povremenim dolascima možemo promijeniti vlastita vjerovanja o toj situaciji i doživjeti ju manje stresnom.. Ako vam je to prvo testiranje, obično savjetnik ili liječnik opišu cijeli postupak. TNekim ljudima pomaže ako si mogu zamisliti korak po korak kako će izgledati postupak testiranja, te si tako situaciju učiniti više poznatom prije dolaska.
BRIGA ILI TJESKOBA?
Briga je osjećaj koji se normalno povremeno javlja kod svakoga, i ona nam pomaže u fokusiranju na jedan konkretni problem, iako je sama po sebi nekada zaista neugodan doživljaj. Ima svoju korist u organizaciji života i sigurno nas je barem nekad motivirala da odmah riješimo neki problem. Na svojoj korisnosti gubi kada postane prevelika, prečesta, iracionalna (vezana za stvari koje uobičajeno ne bi trebale izazivati te emocije). Iako je i doživljaj brige sasvim normalan i uobičajen, korisno je saznati i upoznati se s načinima naše reakcije na brigu i steći vještine uspješnog nošenja s brigom.
Anksioznost ili tjeskoba razlikuju se od uobičajene brige prema razmjeru i osjećaju straha koji ih prate. Mogu biti sveprožimajući i ometati svakodnevni život, a mogu biti i manjeg intenziteta, povremeniji i lakši za nošenje s njima. Tjeskobni doživljaji u podlozi imaju biološke mehanizme koji nam pomažu u nošenju s prijetnjom. Lučeći odgovarajuće hormone, u situaciji tjeskobe „pali“ se simpatički dio živčanog sustava koji uključuje ubrzani rad srca, jaču prokrvljenost ruku i nogu, kraći dah, sporiji rad crijeva i slično. Simpatikus je inače dio tzv. „borba ili bijeg“ akutnog stresnog odgovora, kojim se povećava kapacitet našeg tijela baš za to – borbu ili bijeg, što je nekad u dalekoj prošlosti evolucijski bila posebno važna sposobnost čovjeka kako bi se mogao obraniti od napada divljih životinja, nekih opasnosti u prirodi i slično. U današnje vrijeme ovaj odgovor organizma ima ulogu…. NAPISATI kratko primjer čemu služi danas npr da se maknemo od stresne situacije, ili iz neke opasnosti ili borimo protiv napada. Iako ima korisnu funkciju u našem životu, nekad se pali kada ni jedna od tih reakcija nije primjerena, niti borba, niti bijeg. Važno je razumijeti svoje tijelo i njegove načine funkcioniranja, znati „slušati“ svoje tijelo i omogućiti da ne potiskuje ove mehanizme koji se aktiviraju zbog misli i emocija, već omogućiti primjereno upravljanje različitim osjćajima. Primjerice, otpor i potiskivanje osjećaja može tu reakciju čak i pojačati. Većim razumijevanjem imamo i veću kontrolu nad tim dijelom nas i povećava se šansa za uspješno upravljanje stresom i drugim negativnim emocijama.
DEPRESIVNA RASPOLOŽENJA
Nekad problemi spolnog zdravlja mogu biti važan čimbenik u razvoju depresivnih raspoloženja. Problemi sa zdravljem mogu nas zabrinuti i obeshrabriti za nošenje s drugim izazovima. Stanje bezvoljnosti, tuge i nedostatka motivacije za bilo što može se opisati kao depresivno raspoloženje, međutim nije uvijek jasno na koji način su ovo emocionalno stanje i spolno zdravlje povezani. Osobe narušenog mentalnog zdravlja prema nekim istraživanjima sklonije su rizičnim seksualnim ponašanjima. Rizična ponašanja su u ovoj situaciji simptom, a ne uzrok, i neće biti naročito korisno baviti se isključivo seksualnim rizikom, a ne i mentalnim zdravljem kada posjetimo stručnjaka. Nadalje, nije jasno što je čemu uzrok, a što posljedica (rizična spolna ponašanja i narušeno mentalno zdravlje), pogotovo zato što je za svakoga drugačije. Stoga je potreban individualni pristup kod savjetovanja i procjene potreba za pomoći. Razlozi su najčešće kompleksni i nije lako steći temeljiti uvid u njih, posebice ne u kratkom savjetovanju. Stigma povezana s HIV-om i drugim spolno prenosivim bolestima je također važan faktor u vezi između spolnog i mentalnog zdravlja, jer sama stigma otežava pristup skrbi (zbog straha od stigme ljudi se rijeđe javljaju za pomoć, neki stručnjaci nisu spremni ili kompetentni za nošenje s ovim temama) i narušava kvalitetu života mnogima.
Za neke je sama spoznaja o pozitivnom rezultatu uznemirujuća i može nas učiniti tužnima i bezvoljnima. Svatko tu vijest doživljava na svoj način i svaki od tih načina je ispravan (normalan).
Razmislite o sljedećem – poznajete li osobu s kojom biste mogli razgovarati o svom spolnom zdravlju? Najčešće su to: prijatelji, partner, obitelj, razni stručnjaci poput liječnika, drugih zdravstvenih djelatnika ili nastavnika. Na koji način biste s tom osobom mogli o ovome razgovarati? Normalizirajte si otpor od razgovora zbog stigme. Stigma zaista postoji i zbog toga ove teme nisu uvijek dobrodošle kod svih, ali u krugu povjerenja može biti vrlo korisno i rasterećujuće s nekim podijeliti svoj doživljaj kroz što prolazite. Razmislite koje još alate za samopomoć i pomoć imate? Stručnjak koji savjetuje i/ili provodi psihološko savjetovanje ili psihoterapiju može biti važan da zajedno s vama istraži resurse i snage s kojima možete proći kroz ovo razdoblje života i ojačati vas za daljnje upravljanje svojim teškoćama. Dio tuge i straha proizlazi i iz stavova o spolnom zdravlju i spolnosti, od kojih su neki pogrešni i zbog toga bi moglo biti korisno razgovarati i sa stručnjakom spolnog zdravlja. Uvijek ima još nešto što sigurno niste znali o spolnom zdravlju, a vjerojatno bi vam koristilo.
Dodatni savjeti koji vam mogu pomoći u izazovima mentalnog i spolnog zdravlja:
- Osvjestite svoje razine udobnosti i sigurnosti s različitim seksualnim aktivnostima. Svatko ima pravo na seksualne aktivnosti kod kojih se osjeća sigurno i ugodno. Osim vrsta spolnih odnosa na koje ste se odlučili, važno je poznavati granice Vas i Vašeg partnera. Otvorenom komunikacijom s partnerom, dogovorit ćete se što je najbolje za vas.
- Informirajte se iz pouzdanih izvora. Postoji puno dvosmislenih, pogrešnih i negativnih informacija o spolno prenosivim bolestima i spolnom zdravlju, koje mogu izazvati zabrinutost i zbunjenost. Kako biste se zaštitili od netočnih informacija, savjetuje se da tražite samo informacije iz pouzdanih izvora. Obratite se savjetovalištima za zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja odnosno stručnjacima za spolno zdravlje.
Razmislite o posjetu savjetniku. Ponekad bi moglo pomoći razgovarati s nekim tko ima iskustva sa spolno prenosivim bolestima i poremećajima mentalnog zdravlja. Ako vas ovi osjećaji ometaju u obavljanju svakodnevnih zadataka, to može biti znak da potražite stručnu pomoć.
POGLEDAJTE EDUKATIVNI VIDEO: SPOLNO I MENTALNO ZDRAVLJE
Više o ovoj temi pročitajte OVDJE
Autor: Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa
Recenzija: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr.med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Izvori:
