Izvor: freepik.com
Svake godine više od jednog milijuna ljudi se zarazi HIV-om unatoč vrlo efikasnoj antivirusnoj terapiji (ART) uslijed koje osobe zaražene HIV-om dođu do nemjerljive razine viremije i dalje HIV ne mogu prenijeti svojim spolnim partnerima, te dostupnosti predekspozicijske profilakse (PrEP). Slijedom toga, ulaže se velik trud u produciranje efikasnog cjepiva protiv HIV-a kako bi se HIV pandemija što prije zaustavila. No, produkcija učinkovitog cjepiva protiv HIV-a je vrlo teška i komplicirana jer je i sam virus vrlo neobičan. Sam virus ne potiče produkciju imunološkog odgovora koji je dovoljan da suprimira infekciju. Neki od ‘klasičnih’ virusa poput virusa influence potiču imunološki odgovor organizma koji je većinom dostatan da se organizam izbori s infekcijom i bez lijekova. HIV na više načina izbjegava efektivan imunološki odgovor organizma. Može se ‘prerušiti’ tako što prekriva svoje površinske proteine (koji stimuliraju imunološki odgovor) ugljikohidratima koji onemogućavaju imunološko prepoznavanje. Nadalje, samo jedna komponenta HIV-a nije dovoljno stimulativna za imunološki sustav. HIV se umnožava vrlo brzo i neprecizno. Ovo znači da virus postaje vrlo varijabilan unutar jedne populacije, a cjepivo bi potom trebalo prepoznavati široku paletu raznih virusnih inačica. Cjepivo bi trebalo sadržavati više dijelova virusa koji bi zajednički mogli potaknuti imunološki odgovor.
Osim svih tehničkih poteškoća u razvoju cjepiva protiv HIV-a, postoje i neki praktični i etički razlozi za sporiji i otežan razvoj cjepiva. Uspješna antiretrovirusna terapija uz koju ljudi postignu nemjerljivu viremiju i mogu živjeti kao i osobe koje nisu zaražene HIV-om, a uz adekvatnu primjenu PrEP-a osobe su zaštićene od same infekcije. Od prvih pokušaja razvoja cjepiva do danas, dogodile su se druge otegotne okolnosti kao primjerice COVID-19 pandemija. Za razvoj cjepiva protiv COVID-19 uložena su velika sredstva s obzirom na visoku smrtnost, velik broj slučajeva i (tada) nedostupno adekvatno antivirusno liječenje. Primjerice, procijenjeno je da su vlade uložile oko 52 bilijuna dolara u istraživanja COVID-19 cjepiva u jednoj godini, dok je ukupno 1.13 bilijuna dolara uloženo 2019. godine u istraživanja vezana za prevenciju HIV-a (uključujući i PrEP).
Neke od zanimljivosti vezane uz sam HIV i potencijalno izlječenje su svakako tzv. elitni kontrolori – osobe kod kojih infekcija ne napreduje te imaju vrlo nisku ili nemjerljivu razinu virusa u krvi i bez ART. Zanimljivo je i što je opisano nekoliko slučajeva ‘izlječenja’ od HIV-a nakon transplantacije matičnih stanica. Zadnja takva bolesnica (New York patient) prikazana je na CROI-u (eng. Conference on Retroviruses and Opportunistic Infections). Radilo se o ženi srednje dobi kojoj je HIV infekcija dijagnosticirana 2013. godine, a akutna mijeloična leukemija 2017. godine, te je bila kandidat za transplantaciju matičnih stanica. Primijenjena je nova procedura tzv. haplo-cord transplantacija, u kojoj se kombiniraju matične stanice pupkovine s mutacijom CCR5-delta-32 (inače prisutna u oko 1% osoba iz sjeverne Europe) i matične stanice donora bez CCR5 mutacije koji je u krvnom srodstvu s bolesnicom. Prije transplantacije provedena je intenzivna kemoterapije i radioterapija. Tijekom naredne tri godine redovito je uzimala ART a potom je odlučeno da će terapija biti prekinuta uz redovito praćenje. Nakon 14 mjeseci (4,5 godina nakon transplantacije) nije došlo do porasta viremije, imala je negativna protutijela na HIV, nije se detektirao stanični imunološki odgovor na HIV i leukemija je bila u remisiji. No, metoda transplantacije nije izbor za sve osobe zaražene HIV-om s obzirom na visoku toksičnost i potencijalne loše ishode, osim naravno, ako se radi o osobi koja uz HIV boluje od nekog stanja koje kao terapijsku opciju zahtijeva transplantaciju matičnih stanica.
Prije više od 10 godina, istraživači su u Centru za istraživanje cjepiva (National Institute of Allergy and Infectious Diseases) otkrili klasu rijetkih protutijela – neutralizirajuća protutijela (bnAbs) protiv HIV-a. Ova protutijela mogu neutralizirati više sojeva HIV-a odjednom. Dokazano je da ova protutijela u životinja i ljudi mogu prevenirati HIV infekciju, no pokazalo se da je njihova produkcija putem cijepljenja dosta teška. Razlog je to što se bnAb-prekursorni B limfociti (koji se kasnije razviju u bnAb-producirajuće plazma stanice) rijetko aktiviraju površinskim proteinima HIV-a.
Posljednja studija nazvana Mosaico (HVTN 706/HPX3002) procjenjivala je efikasnost cjepiva koje sadrži Ad26.Mos4.HIV (Ad26 cjepivo) i Clade C i Mosaic gp 140 (gp140 cjepivo). Radi se o istraživanju u III. fazi koje je počelo 2019. godine a cijepljenje je dovršeno u listopadu 2022. Uključeno je oko 3900 ispitanika iz rizičnih skupina za oboljevanje od HIV-a na preko 50 lokacija u Argentini, Brazilu, Italiji, Meksiku, Peruu, Poljskoj, Puerto Ricu, Španjolskoj i Americi. Nažalost, nedavno je objavljeno kako se studija prekida jer do sada prikupljeni podaci govore kako cjepivo ne štiti od HIV-a. Srećom, i dalje postoje jako dobre opcije u svrhu efikasne prevencije HIV-a a ostaje nam da se nadamo i nekoj novoj uspješnoj opciji u sferi cijepljenja.
Autorica: Nikolina Bogdanić, dr. med., Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“
Literatura:
1. https://www.nih.gov/news-events/nih-research-matters/progress-toward-eventual-hiv-vaccine
2. https://www.aidsmap.com/about-hiv/why-it-so-difficult-make-hiv-prevention-vaccine
3. https://www.aidsmap.com/news/feb-2022/new-york-woman-free-hiv-14-months-after-stem-cell-transplant
4. Hsu J et al. HIV-1 remission with CCR5∆32∆32 haplo-cord transplant in a U.S . women: IMPAACT P1107. Conference on Retroviruses and Opportunistic Infections, abstract 65LB, 2022.
5. https://www.mosaicostudy.com/about
7. https://www.aidsmap.com/news/jan-2023/closure-hiv-vaccine-study-shows-how-far-we-have-go
