Saznanja o dostatnim mjerama kontrole infekcije u stomatološkim ordinacijama dovode do nemogućnosti prijenosa infektivnih agensa između stomatološkog osoblja i pacijenata. Važno je napomenuti da su standardni postupci kontrole infekcije dostatni za onemogućavanje prijenosa infekcija u ovim ustanovama. U tom smislu se nadalje navode standardne mjere kontrole infekcije vezane uz osoblje, uz ordinaciju te instrumente i opremu i rukovanje otpadom. Sve navedene standardne mjere kontrole infekcije su dovoljne za onemogućavanje prijenosa virusa hepatitisa B i C te HIV-a. Od iznimne je važnosti imati saznanja o standardnim mjerama kontrole infekcije jer je to učinkovit način spriječavanja prijenosa infekcija, a nepridržavanje tim mjerama ozbiljno ugrožava zdravlje stomatološkog osoblja i njihovih pacijenata. Svrha je ovog rada ukazati na svakodnevne i moguće propuste pri radu s pacijentima koji su specifično povezani s radom u stomatološkim ordinacijama vezano uz postupke dezinfekcije i sterilizacije. Nadalje, opet treba naglasiti da ako se poštuju ove mjere, nema mogućnosti prijenosa HIV-a i hepatitisa B i C između bolesnika i osoblja u stomatološkoj ordinaciji.
STANDARDNE MJERE VEZANE UZ OSOBLJE
Prije i nakon svakog pacijenta je potrebno prati ruke (10- 15 sekundi) pri čemu se slavina mora zatvarati laktom ili ispod sudopera nogom ili se uzme papirnati ručnik da ju se zatvori. Potrebna su jednokratna spremišta za tekući sapun jer je dokazano da se bakterije najviše razmnožavaju i akumuliraju na mjestu izlaska sapuna iz spremišta. Vezano uz osoblje je dokazano kako dugi i umjetni nokti, korištenje laka za nokte te nošenje nakita su mjesta na kojima se skuplja veći broj bakterija pa to treba izbjegavati. Osoblje mora nositi zaštitne rukavice. Važno je napomenuti da su jedne rukavice, ako nisu oštećene, dovoljne za sprječavanje prijenosa virusa HIV-a. Zaštitna maska se mijenja za svakog pojedinog pacijenta, a i nekoliko maski se mora promijeniti u radu s jednim pacijentom ako taj rad traje duže od 20 minuta u aerosolu. Zaštitne naočale se nose prilikom rada na svakom pacijentu, a poželjno je da imaju zaštitu i sa strane.
STANDARDNE MJERE VEZANE UZ ORDINACIJU
Zidovi, sudoperi i podovi se peru deterdžentom i vodom. Mrlje krvi treba očistiti papirnatim ručnikom i zatim dezinficijensom niskog (HIV, HBV) ili srednjeg stupnja učinkovitosti (tuberkulocid), ovisno o veličini mrlje i poroznosti površine (to je postupak koji se radi u SAD-u) ili natrijevim hipokloritom. Natrijev hipoklorit razrijedi se 1:100, i to je jeftin, a učinkovit dezinficijens koji djeluje na viruse hepatitisa i HIV-a. Za kliničke kontaktne površine najbolje je upotrebljavati barijere (prozirna plastična ili alu folija) koje se mijenjaju nakon svakog pacijenta. Ako se ne koristi barijera, onda kliničke kontaktne površine treba očistiti i dezinficirati dezinficijensom niske (HIV, HBV) ili srednje (tuberkulocid) učinkovitosti (ovaj drugi koristiti ako su vidljivo uprljane krvlju).
STANDARDNE MJERE VEZANE UZ INTRUMENTE I OPREMU
Ovisno o mjestu upotrebe instrumenta na pacijentu, proces čišćenja provodi se UVIJEK kao prvi korak, a zatim dezinfekcija odnosno sterilizacija. Ukoliko površine i instrumenti nisu prvo očišćeni, proces dezinfekcije i sterilizacije je kompromitiran, jer fizičko čišćenje deterdžentom i ispiranje vodom uklanja velik broj mikroorganizama. Poznato kako uklanjanje ili inaktivacija biofilma zahtjeva upotrebu kemijskih dezinficijensa. Druga mogućnost su samostalni vodeni sustavi zajedno s kemijskim tretiranjem i filterima ili kombinacija ovih. Ipak, preporučuje se povremeno puštanje vode u fontanu za vrijeme liječenja kako bi se spriječilo nakupljanje sline i krvi u odvodu. Također, nakon svakog pacijenta treba puštati vodu tridesetak sekundi.
U fontani se razina biofilma minimalizira na sljedeće načine:
– kemijsko čišćenje vodikovim peroksidom
– upotreba antiretrakcijskog sustava
– čišćenje po uputama proizvođača uz pomoć dezinficijensa.
Prilikom upotrebe injekcija za parenteralnu primjenu uvijek se trebaju koristiti jednokratne šprice, igle i ampule. Nipošto se ne smije ostavljati tekućina iz ampule za kasniju upotrebu na nekom drugom pacijentu. Ipak, ako se koriste ampule za više doza, onda dijafragmu na ampuli očistiti 70% alkoholom prije nego se u nju stavi igla koja treba biti sterilna kao i šprica.
KONTROLA OTPADA
Igle i ostali oštri instrumeti (skalpel i sl.) se moraju odložiti u čvrste kontejnere koji se nalaze što bliže mjestu na kojem se upotrebljevaju. Idealno je korištene igle ne zatvarati nakon uporabe (baciti ih u kontejner), a ako se na njih stavlja poklopac, onda se to radi tehnikom bajoneta. Većina otpada iz stomatoloških jedinica se može baciti u običan otpad: upotrijebljene rukavice, maske, gaze ili vaterolice (bez ostataka krvi) i barijere koje služe za pokrivanje opreme.
Poseban otpad su predmet saturirani slinom ili krvi (npr. krvava gaza nakon kirurških zahvata), ekstrahirani zubi, kirurški uklonjena meka i tvrda tkiva. Ovakav otpad (bez oštrih predmeta) stavlja se u jednostruku nepropusnu vreću koju treba zatvoriti i označiti. Ako pukne ili dođe do kontaminacije vanjskog dijela, stavi se u još jednu vreću. Na kraju, stomatolog i stomatološko osoblje kao i sami pacijenti zaista ne znaju koji pacijenti imaju HIV ili hepatitis B ili C te se prema svakom pacijentu trebaju odnositi kao da je infektivan, i to je jedini uspješan način stomatološkog liječenja svih pacijenata. Stomatolog i njegovo osoblje ako koriste standardne mjere dezinfekcije i sterilizacije nemaju bojazni od prijenosa infekcije. U tom smislu je zaista neetično ne liječiti oboljele od hepatitisa B i C te HIV-a.
Autor: prof.dr.sc. Vanja Vučićević Boras, dr.med.dent. Zavod za oralnu medicinu, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Gundulićeva 5, Zagreb
