Nova respiratorna infekcija koronavirusna bolest 2019 (COVID-19) je ubrzo nakon pojave u gradu Wuhanu u Kini u prosincu 2019. godine poprimila pandemijske razmjere i uzrokovala veliko opterećenje zdravstvenih sustava globalno. Do ovog trenutka (13.6.2020.) u svijetu je 7 410 510 osoba oboljelo od COVID-19, a 418 294 je umrlo od posljedica infekcije. Pažnja zdravstvenih djelatnika i znanstvenika je bila usmjerena na pomno praćenje razvoja kliničke slike oboljelih, istraživanje terapijskih opcija i karakteristike novog koronavirusa SARS-CoV-2 u svrhu što bržeg sprječavanja daljnjeg širenja bolesti i izlječenja oboljelih, a nove spoznaje su pristizale gotovo svakodnevno. Velik broj zdravstvenih ustanova je zbog usmjeravanja ljudskih i ostalih resursa na oboljele od COVID-19 smanjio ili u potpunosti obustavio ambulantne službe i ostale djelatnosti inače dostupne izvanbolničkim bolesnicima.
Prema dosadašnjim spoznajama, rizik za obolijevanje od COVID-19 nije povećan u osoba zaraženih HIV-om niti je bolest drugačijeg tijeka ili lošijeg ishoda u oboljelih. No, vrlo su oskudni podaci o bolesnicima oboljelim od COVID-19 koji su imunosuprimirani uz nizak broj CD4+ limfocita T ili ne uzimaju antiretrovirusnu terapiju. Ipak, bolest je teža u osoba starije životne dobi, te onih koji boluju od različitih kroničnih bolesti kao što su kronična plućna bolest, kardiovaskularne bolesti, pretilost i šećerna bolest a takvi komorbiditeti su češći u HIV pozitivnih osoba. Skoro polovica osoba zaraženih HIV-om na području Europe je starija od 50 godina, a u Hrvatskoj bilježimo trend značajnog porasta incidencije HIV-pozitivnih muškaraca starijih od 50 godina u razdoblju od 2007. do 2017. godine. U tom razdoblju je gotovo polovica starijih HIV pozitivnih bolesnika pri ulasku u skrb imala neku AIDS indikatorsku bolest.
Održavanje skrbi za osobe zaražene HIV-om tijekom COVID-19 epidemije je izazovno i potrebno je uložiti dodatne napore s obzirom da su i liječnici koji se bave zbrinjavanjem oboljelih od HIV-a usmjereni i na brigu o oboljelima od COVID-19. Takav način funkcioniranja zdravstvenog sustava je zabilježen u više od 50% klinika u centralnoj i istočnoj Europi. U Hrvatskoj je epidemija COVID-19 započela 26. veljače 2020. Postupno su uvedene različite mjere sa svrhom usporenja i sprječavanja širenja bolesti: karantena za osobe koje su putovale izvan države, samoizolacija za osobe s dokazanim SARS-CoV-2, od 16. ožujka je prekinut rad škola i sveučilišta, zabranjena su okupljanja, 21. ožujka je prekinut unutargradski, a 23. ožujka međugradski prijevoz. Prvi bolesnik s dokazanom COVID-19 infekcijom je hospitaliziran u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” (KZIB) u Zagrebu, a ubrzo nakon toga KZIB postaje centralna ustanova za liječenje oboljelih od COVID-19 na području grada Zagreba i okolice, te prima bolesnike s težom kliničkom slikom iz cijele Hrvatske. Najveći broj slučajeva zaraze COVID-19 zabilježen je krajem ožujka s vrhuncem 1. travnja kada je u jednom danu zabilježeno 96 novih slučajeva. Do današnjeg dana u Hrvatskoj su zabilježena 2252 slučaja COVID-19, a preminulo je 107 osoba od posljedica infekcije. Među osobama oboljelim od HIV-a nije zabilježen nijedan slučaj COVID-19. Osim izazova koje je epidemija COVID-19 donijela Hrvatskoj, Zagreb je pogođen i razarajućim potresom koji je znatno oštetio i neke zdravstvene ustanove čiji je rad nakon toga onemogućen. Ambulanta za oboljele od HIV-a je tijekom trajanja epidemije bila u funkciji, ali je zbog okolnosti promijenjen i prilagođen način funkcioniranja kako bi bolesnici dobili odgovarajuću skrb. Tako je broj ambulantnih pregleda smanjen s prosječno 46 tjedno u veljači na 22.5 u ožujku i broj određivanja HIV viremije je s 44 tjedno u veljači pao na na 20 tjedno u ožujku. Skrb je postala više ‘virtualna’ pa je tako broj telefonskih konzultacija porastao s prosječno 190 tjedno u veljači na 261 u ožujku. Kako bi se održao kontinuitet u uzimanju antiretrovirusne terapije, bolesnicima koji žive izvan Zagreba su poštom slani lijekovi i broj poslanih paketa je porastao s 8.5 prosječno tjedno u veljači na 31 u ožujku. Do ovog trenutka, poznato je da tek dvojica bolesnika nemaju pristup svojoj antiretrovirusnoj terapiji jer se nalaze izvan Hrvatske gdje nemaju mogućnosti doći do lijekova. U sklopu Ambulante za oboljele od HIV-a funkcionira i PrEP ambulanta (od engl. preekspozicijska profilaksa) koja također nije prestala s radom za vrijeme epidemije, no očekivano, bilježi se pad broja dolazaka i konzultacija za 50% u odnosu na razdoblje prije početka epidemija (prosječno 12 dolazaka tjedno u veljači vs. 6 dolazaka tjedno u ožujku). Epidemija je imala utjecaj i na prvu stepenicu kaskade skrbi za oboljele od HIV-a kojom je obuhvaćeno testiranje na HIV i otkrivanje HIV infekcije, pa je zbog provođenja različitih epidemioloških mjera, ali i preusmjeravanja zdravstvenog osoblja na brigu o oboljelima od COVID-19, došlo do prekida u funkcioniranju centara za testiranje na HIV u zajednici i ‘Popodnevne klinike’ KZIB koja omogućava pristup testiranju na HIV i ostale spolno prenosive bolesti te konzultacije o spolnom zdravlju za muškarce koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima. VCT (od engl. voluntary counselling and testing) u KZIB nije prestao s radom, no bilježi pad savjetovanja s 17.5 prosječno tjedno u veljači na 5 u ožujku. Hrvatska je, barem za sada, izbjegla epidemiju većih razmjera koja bi mogla značajnije nepovoljno utjecati na HIV skrb u Hrvatskoj. Od kraja svibnja bilježe se tek 0-2 nova COVID-19 slučaja dnevno i polako se zdravstveni sustav prilagođava preepidemijskom načinu funkcioniranja. Checkpoint centar u Zagrebu ponovno je otvorio svoja vrata korisnicima 25. svibnja, uz sve potrebne zaštitne mjere kako bi se osiguralo sigurno testiranje na HIV, HCV i sifilis te provodilo savjetovanje o spolnom zdravlju, a u pripremi je i projekt kojim će se korisnicima omogućiti testiranje na HIV kod kuće.
Poučeni iskustvom iznenadne pojave epidemije nove respiratorne bolesti, i dalje će se ulagati trud i napori kako bi osobe oboljele od HIV-a u Hrvatskoj imale svu potrebnu skrb. No, svakako, polažemo nade kako se ovaj scenarij neće ponoviti. 🙂
Autori: Nikolina Bogdanić, dr.med., prof.dr.sc. Josip Begovac, dr.med., Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Izvor: HIVhep Godišnjak za zdravstvene djelatnike, Izdanje 2020.
