Dugotrajna injektirajuća ART – što o tome misle pacijenti?

Neizbježna tema na bilo kojoj suvremenoj konferenciji o HIV-u nove su ART strategije. U Mexico Cityju, na 10. IAS konferenciji o HIV znanosti u ljeto 2019. nije bilo drugačije, a uključivala je rasprave o novim terapijskim mehanizmima, učinkovitosti i sigurnosti dvostrukog režima terapije. U ovom članku bavit ćemo se temom percipirane prihvatljivosti dugotrajne injektirajuće terapije.

ATLAS i FLAIR: Zbirna analiza potvrđuje neinferiornu (noninferior) učinkovitost LA CAB plus RPV, spram trostruke oralne ART terapije

Zbirna analiza učinkovitosti dvaju istraživanja s randomizacijom faze III. u eksperimentalnoj fazi dugotrajne terapije bila je prikazana na IAS 2019. ATLAS (uključuje pacijente nulte viremije bez prethodnih padova u učinkovitosti terapije) i FLAIR (uključuje pacijente koji su tek počeli s terapijom – 20 tjedana oralne indukcije dolutegravir/abakavir/lamivudin prije randomizacije), obje studije uspoređene s intramuskularnom injekcijom dugotrajnog kabotegravir (CAB) + rilpivirine (RPV) svaka 4 tjedna, s dnevnom oralnom trostrukom kombiniranom ART. Svi pacijenti koji su koristili injektirajuću terapiju u ruku, dobili su i četverotjednu “uvodnu” oralnu CAB+RPV terapiju kako bi se pratile negativne posljedice prije primanja injektirajuće terapije.

Krajnja točka obaju istraživanja bila je proporcija pacijenata s HIV-1 RNA ≥ 50 kopija/mL u 48. tjednu, i obje su studije individualno izvijestile o neinferiornosti dvostrukog režima injektirajuće terapije na CROI-ju 2019. Zbirna analiza koja je bila prezentirana kombinirala je podatke obaju istraživanja sa ekvivalentnim zaključkom da manje od 2% pacijenata ima iskustvo virološke neresponzivnosti na bilo koju terapijsku strategiju. Ovi nalazi dodatno podržavaju neinferiornu učinkovitost mjesečne injektirajuće CAB+RPV terapije, u usporedbi s dnevnom oralnom terapijom trostrukog režima.

ATLAS: pacijenti pokazuju preferenciju za injektirajuću ART– među onima koji ju žele probati

Nova informacija povezana s injektirajućom terapijom prezentirana na IASu 2019. bila je prikazana među ishodima procjene pacijenata. Podaci su dotaknuli važna pitanja o tome kako dugotrajna injektirajuća terapija može utjecati na pacijente: 1) hoće li ju neki pacijenti prihvatiti, i 2) hoće li ih lokalne reakcije na ubod odvratiti od korištenja injektirajuće terapije? Ukratko, odgovori su “da” i “vjerojatno ne”.

Podaci ATLAS istraživanja pokazali su i da su pojedinci koji su se prebacili na injektirajuću CAB+RPV terapiju s oralne ju više prihvaćaju u tjednu 8., 24., i 48. u usporedbi s onima koji su se zadržali na režimu oralne terapije. Dodatno, iako su reakcije na ubod bile prisutne u 21% ukupnih injektiranja (do 48. tjedna), 90% pacijenata koji su koristili injektirajuću terapiju vide ih kao vrlo ili u potpunosti prihvatljive. Ovo pokazuje da, iako se reakcije na ubod događaju, one pacijentima ne predstavljaju značajni problem.

Najimpresivniji ishod je taj da su pacijenti koji su se prebacili s oralne na injektirajuću terapiju pokazivali značajno veće zadovoljstvo terapijom. Zapravo, 97% sudionika istraživanja izjavilo je da preferira injektirajuću ART u usporedbi s tabletama. Dakle, ne samo da pacijenti prihvaćaju injektirajuće terapije, već su njima i više zadovoljni.

Zaključno, kod pacijenata koji su odabrali započeti s injektirajućom terapijom, postojala je visoka stopa zadovoljstva terapijom, niska stopa teških reakcija na ubod i preferencija injektirajuće terapije. Važno je zapamtiti da su se pacijenti koji su sudjelovali u ovim istraživanjima uključili znajući da postoji 50% šanse da će dobiti injektirajuću terapiju i, kao takvi, mogu predstavljati populaciju sudionika koja općenito više prihvaća injektirajuću terapiju. Ipak, da su injekcije više bolne i opterećujuće ili da negativno utječu da kvalitetu života, ovo bi bilo reflektirano na prihvaćenost terapije, kao i na zadovoljstvo terapijom. Gledajući unaprijed, ako pacijenti s nultom viremijom bez prethodnih zabilježenih terapijskih neuspjeha pokažu zanimanje za injektirajuću terapiju, visoka je šansa da će uspjeti u tome i biti zadovoljni svojim izborom. Od važnosti je to da će ovi pacijenti s opcijom prebacivanja s dnevne terapije biti na terapiji koja se događa samo 12 puta u godini.

Nakon IAS-a 2019., krajem kolovoza, primarni rezultati ATLAS-2M studije bili su javno objavljeni, potvrđujući neinferiornu virološku učinkovitost injektirajuće terapije svakih 8 tjedana, spram svaka 4 tjedna kod pacijenata s nultom viremijom. Unatoč očekivanim logističkim barijerama oko provođenja terapije, primanje 6 ili 12 injekcija godišnje umanjuje teret od 365 dana neprekidnog uzimanja oralne terapije i može biti izborom nekih pacijenata.


Izvor: 10th IAS Conference (HIV Science)
Paul E. Sax (prijevod)

Prilagođeni prijevod sa: https://www.clinicaloptions.com/hiv/conference-coverage/aids-2019/highlights/ct5/page-1

U partnerstvu sa: