Virus HIV-a skriva se u rezervoarima uslijed antiretrovirusne terapije (ART). Virusna staništa su zapravo i razlog zašto ART nije lijek u konvencionalnom smislu riječi. Istraživački timovi pokušavali su godinama otkriti kako se rezervoari virusa stvaraju i opstaju tijekom ART-a. Međunarodni tim istraživača Sveučilišta Montreal Hospital Research Centrea (CRCHUM), US HIV Research Program i Thai Red Cross AIDS Research Centre pokazali su da su prvi uspostavljeni rezerovari „ranjivi“ tijekom rane faze i mogli bi biti smanjeni 100 puta ako se odmah započne s ART-om. U studiji koja je objavljena u Science Translational Medicine, istraživači su pružali uvid u ono što se događa tijekom najvažnijih stadija rane HIV infekcije. Kroz istraživačku kohortu akutne infekcije RV254/SEARCH010 koja je započela prije 10 godina u suradnji s Thai Red Cross AIDS Research Centreom, identificirali su akutno zaražene pojedince u prva dva tjedna infekcije, te su odmah započeli s ART-om. Početak ART-a u vrlo ranoj fazi doveo je do značajnog smanjenja veličine virusnih rezervoara tako što je došlo do čišćenja velikih nakupina inficiranih stanica nastanjenih u limfoidnom tkivu i čvorovima povezanim sa crijevima, a koji su poznati po tome da su preferirana mjesta za nastanjenje virusa tijekom ART-a – objasnio je dr. Nicolas Chomont, istraživač CRCHUM-a te profesor na Université de Montréal. „Iako su rezervoari virusa iznimno mali kod osoba koje su rano počele s terapijom, tamo i dalje ima virusa i moglo bi se reći da za sada ovdje nema izravne medicinske dobiti. Ipak, s obzirom da su ti rezervoari 100 puta manji od onih u kontrolnoj skupini, razumno je razmišljati da je lakše eliminirati male rezervoare nego one velike kod osoba koje su kasnije počele s ART-om“. Louise Leyre, prva autorica studije i studija magistarskog studija u laboratoriju Chomonta za vrijeme istraživanja analizirala je krv i tkiva pojedinaca rane HIV infekcije s ciljem identificiranja lokacija u kojima su rezervoari HIV-a smješteni i gdje opstaju tijekom ART-a. Prijašnje studije na primatima pokazala su da se prioritetno smještaju u limfoidnom tkivu. „Ovo je prvi put da su istraživači imali pristup krvi, te uzorcima biopsije rektalnih i limfnih čvorova istih osoba vrlo rane infekcije HIV-om“ – rekoo je dr. Chomont – „Ovim volonterima puno dugujemo“. Za ovu studiju, istraživači su koristili uzorke 170 akutno zaraženih pojedinaca na Tajlandu s medijanom dobi od 27, a započeli su s terapijom u vremenu s medijanom od 2 dana nakon dijagnoze. 96% sudionika (njih 164) su bili muškarci. Istraživači su pokazali da su sudionici, započevši s terapijom u ranom vremenu infekcije, poznatom kao Fiebig I do III, demonstrirali drastični pad u frekvenciji inficiranih stanica do gotovo nemjerljivih razina kroz cijelo tijelo. Rijetke stanice koje pak jesu bile zaražene su bile pronađene u limfoidnim tkivima. Početak ART-a zaraženih pojedinaca u nekim kasnijim stadijima poznatim pod imenom Fiebig IV-V, ili u kroničnoj infekciji, kao posljedicu ima tek manju redukciju frekvencije zaraženih stanica
