Što možemo naučiti iz područja HIV-a kada komuniciramo o COVID-19?

Dok razmišljamo kako komunicirati o COVID-19 i izazovima javnog zdravlja koje donosi, mnogo toga se može naučiti iz lekcija koje smo naučili u komunikaciji vezanoj za HIV. Ispod ovog teksta možete pronaći neke od observacija Kaiser Family Fundationa s više od dva desetljeća iskustva u provedbi opsežnih kampanja vezanih za HIV, kao i drugih infektivnih bolesti.

  1. Ne zanemarujte osnove! U okolini koja se stalno mijenja, i gdje se znanstvena otkrića brzo gomilaju, lako je izgubiti pojam o osnovama. Još nakon tri desetljeća epidemije HIV-a, i dalje moramo razgovarati o tome kako se HIV prenosi, kako se ne prenosi, i da je rezultat testiranja jedini način imate li (ili netko drugi) HIV infekciju. Komunikacija o COVID-19 prebacuje se na testiranje, liječenje i cjepiva, ali i dalje postoji potreba za porukama koje govore o čestom pranju ruku, izbjegavanju diranja lica, kao i fizičkoj distanci.
  2. Fokusirajte se na normaliziranje, a ne moraliziranje. Traženje kriva i posramljivanje su loši motivatori javnog zdravlja. Zapravo, mogu imati suprotan učinak od onog „planiranog“. Vidjeli smo stigmu vezanu za HIV koja demotivira osobe da poduzimaju korake za zaustavljanje epidemije, poput testiranja i korištenja zaštite. Unatoč trudu, COVID-19 infekcije će se događati. Neki pojedinci će biti u povećanom riziku, zbog razloga koji su izvan njihove moći, a ne manjka truda. Učinkovite poruke su te koje osnažuju.
  3. Teško je procijeniti osobni rizik. Postoji tendencija da razmišljamo što nas čini drugačijima od onih koji su zaraženi. Kod HIV-a, jedna od najvećih barijera u dosegu onih koji su u povećanom riziku je vjerovanje da se to nama ne može, ili neće dogoditi. Realnost je, naime, takva da ako smo bili izloženi potencijalnoj zarazi, postoji šansa da ćemo se zaraziti. To je točna informacija za sve viruse. Priče iz prve ruke, one s kojima se možemo povezati, mogu biti učinkovite u razbijanju ove iskrivljene činjenice.
  4. Asimptomatske osobe su ključna publika. Kao i za HIV, ne pokazuje svatko simptome odmah pri zarazi – ili uopće. Zato poruke trebaju naglašavati rizik i potrebu za prevencijom, čak i ako simptomi nisu vidljivi.
  5. Odgovornost je na svima. Kolektivne akcije i društvena solidarnost ključne su u odgovoru na COVID-19. Teret ne može pasti samo na one koji su pozitivni, ili simptomatski. Izoliranje onih koji su u nižem riziku može zaštititi širu zajednicu i radnike koji su najizloženiji. Baš poput učinkovitog odgovora na HIV koji uključuje i one koji žive s HIV-om, i one koji su negativni na HIV – što mogu učiniti da tako i ostane, tako se trebaju komunicirati i poruke vezane za COVID-19. Što možemo naučiti iz područja HIV-a kada komuniciramo o COVID-19?
  6. Uvažite neproporcionalni utjecaj na specifične populacije izbjegavajući osnaživanje stigme. Sve zajednice su zahvaćene infekcijom COVID-19, ali neke populacije u nekim zemljama su neproporcionalno zahvaćene (primjerice, u SAD-u su to afroamerikanci i latinoamerikanci). U SAD-u su te populacije najviše zahvaćene i HIV-om. Iako je važno obratiti pažnju na one zajednice koje nose najveći teret, trebamo razumijeti zašto se to događa (slabiji pristup zdravstvenoj skrbi, strukturalni rasizam, umrežavanja, itd.) koji također dovode i do drugih zdravstvenih dispariteta, uključujući HIV.
  7. Pripazite na nenamjernu stigmu. Većina osoba nosi neki određeni rizik za infekcijom. Važno je slati poruke ohrabrenja i podrške u dijeljenju te informacije bez osuđivanja kako je do rizika došlo, čak i tijekom edukacije o prevenciji. Čuvanje načela povjerljivosti tamo gdje je moguće također je od iznimne važnosti.
  8. Komunikacija treba biti konkretna i izravna. Životne okolnosti donose različite izazove. Karantena donosi ekonomsku nesigurnost za mnoge. One osobe koje imaju probleme vezane za mentalno zdravlje mogu osjećati povećani stres, izolaciju i anksioznost. Najučinkovitije poruke odnose se i odgovaraju na vrlo konkretne, specifične životne izazove s kojima se osobe suočavaju. U komunikaciji oko HIV-a, često razgovaramo o temama koje idu šire od liječničke ordinacije.
  9. Komunikacija bi trebala ići u smjeru kako živjeti s COVID-19. COVID-19 će biti dio naših života dulje vrijeme i zato je važno ne samo razgovarati kako ga preživjeti, već i kako živjeti s njim. Racionala komunikacije značajno se promijenila kada razgovaramo o HIV-u – počevši od toga da je bio smrtna presuda, do danas, kada se radi o zdravstvenom stanju koje se uspješno održava i liječi. Također, dok naglašavamo hitnost mjera, važno je komunicirati i nadu.
  10. Povežite se s kontaktima. Kao i što se naglašava i za HIV deinstitucionalizacija i promovira povezivanje različitih sektora za uspješan odgovor na epidemiju, važno je i u vezi koronavirusa povezati lokalne resurse tamo gdje osobe mogu pomoći. Dok je mnogo toga još nejasno vezano za COVID-19, uključujući i to kako će nam izgledati budućnost, te iako još učimo o bolesti, ono što smo naučili o HIV-u putokaz je kojim se možemo služiti kada razgovaramo i o koronavirusu.

Prevedeno i prilagođeno sa stranice: https://www.kff.org/ coronavirus policy-watch/what-we-can-learn-from-hiv-incommunicating-about-covid-19/ Pristupljeno 22.05.2020.

U partnerstvu sa: