Kako su HIV i HPV povezani?

HPV i HIV su virusi koji se prenose seksualnim putem. Virusi uzrokuju različita zdravstvena stanja, iako su osobe s HIV-om podložnije razvoju HPV-a od drugih. Osobe koje imaju neliječeni HIV (nisu na terapiji) vjerojatnije će imati aktivne HPV infekcije te imati gore simptome HPV-a. Zbog toga, prevencija HPV-a je posebno važna osobama koje žive s HIV-om.
Ove infekcije imaju različite simptome, kliničku sliku i terapiju. U nastavku teksta donosimo razlike i povezanosti između HPV-a i HIV-a.

Što je HPV?

Humani papilomavirus (HPV) je najčešća spolno prenosiva infekcija (SPI). Centar za kontrolu bolesti procjenjuje da će gotovo svaka spolno aktivna osoba razviti HPV tijekom života osim ako se ne cijepi. Postoji mnogo tipova HPV-a. Virus ne mora uvijek imati simptome, iako neki tipovi mogu uzrokovati genitalne bradavice i neke vrste karcinoma. Većina osoba ne zna
da ima HPV sve dok im zdravstveni djelatnik ne detektira prisutnost infekcije rutinskim pretragama poput PAPA brisa, ili sve dok ne razviju simptome infekcije.

Što je HIV?

HIV je virus koji pogađa imunološki sustav osobe. Konkretno, pogađa bijele krvne stanice koje se zovu CD4 stanice. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, ili razmjenom igala s osobom koja ima HIV. Postoji mnogo učinkovitih terapija koje zaustavljaju progresiju bolesti i štite od transmisije na druge. Ako se ne tretira, HIV će se razviti u posljednji stadij – AIDS, koji
može biti smrtonosan.

Koja je poveznica HPV-a i HIV-a?

HPV i HIV su različiti virusi. Nisu srodni i imaju tek nekoliko sličnosti. Mogu se prenijeti seksualnim putem, stoga se oba virusa smatraju prijenosnicima spolno prenosivih infekcija. Oba virusa mogu biti u tijelu godinama bez
pokazivanja ikakvih simptoma. Osoba može imati obje infekcije, te obje infekcije čine osobu podložnijom razvoju drugih bolesti i zdravstvenih komplikacija. HPV može uzrokovati genitalne bradavice na penisu, vagini i
rektalnom dijelu. Osobe koje žive s HIV-om mogu imati teže upale rektuma i područja oko cerviksa. Osobe koje žive s HIV-om također su sklonije razvoju abnormalnih stanica oko anusa i vagine, što se može razviti u neke tipove karcinoma.

Koji su simptomi HPV-a i HIV-a?
Mnogo osoba s HPV-om neće razviti simptome jer se njihovo tijelo opire infekciji. Ipak, virus ostaje negdje u tijelu. Za neke, simptomi HPV-a bit će vidljivi kao genitalne bradavice. Dok se genitalne bradavice tipično pojavljuju oko genitalnoh područja, također se mogu pojaviti na rukama, nogama, licu i leđima. Neke osobe će dobiti HPV, te razviti karcinom kao posljedicu. Najčešći rak je rak cerviksa. Ipak, osoba može razviti rak vagine,
penisa, anusa, vulve, usta ili grla kao rezultata HPV-a. Mnogo osoba koje imaju HIV nisu toga svijesne dok se ne testiraju rutinskim testom na SPI. Procijenjeno je da od 40 do 90% osoba s HIV-om razvije simptome nalik gripi od 2 do 4 tjedna nakon zaraze. Rani simptomi uključuju:

  • Natečeni limfni čvorovi
  • Groznica
  • Umor
  • Bol u mišićima
  • Osip
  • Temperatura
  • Upala grla
  • Rane u ustima
  • Noćno znojenje

Ovi simptomi HIV-a traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Tijekom ovog vremena, rizik razvoja HIV-a spolnim putem je visok, a testovi na HIV ne mogu detektirati virus u svojoj ranoj fazi (ovisno o tipu testa, period prozora za detekciju je između mjesec dana i tri mjeseca.

Rizični faktori

Spolno aktivni adolescenti i odrasle osobe koje imaju oralni, vaginalni i/ili analni spolni odnos su u riziku od prijenosa HPV-a i HIV-a. HPV se lako prenosi jer se nalazi na površini kože osobe, stoga se prenosi putem kože.
Osobe koje dijele zaražene igle s drugima su u povišenom riziku zaraze ili prijenosa HIV-a. U osamdesetima, krvne transfuzije također su bile rizični faktor za prijenosa HIV-a. Danas, zahvaljujući naprednim metodama testiranja, transfuzije predstavljaju gotovo nulte razine.

Prevencija

Postoje metode kako se može ostvariti učinkovita prevencija HPV-a i HIV-a. Kontraceptivne metode koje koriste mehanizam barijera tijekom spolnog odnosa učinkovita su zaštita, a najpoznatiji je – kondom. Kondomi su vrlo učinkoviti u smanjenju rizika transmisije HIV-om. Ipak, osobe mogu dobiti HPV putem kože oko genitalija, stoga kondomi ne pružaju potpunu zaštitu od HPV-a. Cjepivo za HPV daje se u adolescentskoj dobi, te se preporuča gotovo svima koji su spolno aktivni neovisno o dobi. Ostale metode uključuju manje spolnih partnera, preventivna testiranja na spolno prenosive bolesti prije stupanja u spolne odnose i slično.

Dijagnoza

Obje infekcije mogu se dokazati laboratorijskim testovima. Dijagnostika ipak ponekad može biti otežana jer ovi virusi ne pokazuju uvijek fizičke simptome. Kako bi se pomoglo u dijagnostici spolno prenosivih bolesti, liječnik može postaviti pitanja o simptomima, seksualnim ponašanjima i rizičnim faktorima. Liječnik možda neće uspjeti dijagnosticirati HPV dok se ne pojave simptomi. Genitalne bradavice mogu se primjetiti pregledom, a cervikalnim brisom može se posumnjati na HPV. Cervikalne stanice provjeravaju se za prisutnost HPV virusa.

Liječnici preporučaju ženama u dobi od 21 do 65 da pristupe cervikalnom brisu barem svake tri godine, a prema potrebi i češće.

Što se HIV-a tiče, izazovno je uspješno ga dijagnosticirati u početku infekcije, jer osoba nije razvila antitijela u dovoljnoj količini da budu detektabilna za testove (što ovisi o tipu testa). Rana dijagnostika HIV-a imperativ je za dobru prognozu zdravstvenog stanja. Iako inicijalni testovi pokažu negativan rezultat, preporuča se ponovno testiranje ako je osoba zaista bila u riziku od HIV-a.

Terapija

Ne postoji terapija za HPV. U mnogo slučajeva sam imunološki sustav obrani se od razvoja infekcije. Za one koji u tome ne uspiju, liječnici mogu tretirati genitalne bradavice ili karcinom.

HIV se tretira antiretrovirusnom terapijom. Kombinacijom
lijekova postiže se više ciljeva:

  • Smanjenje ukupnog broja stanica HIV-a – viremije
  • Porast broja CD4 limfocita
  • Zaustavljanje progresije HIV-a
  • Prevencija transmisije na nezaražene osobe

Osoba koja je na učinkovitoj terapiji ima nedetektabilnu razinu virusa u krvi. Ovo znači da se HIV-infekcija ne razvija i više nije moguće prenijeti HIV na nezaraženu osobu putem spolnog odnosa. Antiretrovirusna terapija
ne liječi HIV u konvencionalnom smislu, te malo virusa HIV-a ipak preživljava u nekim tkivima. Zbog ovoga, osobe koje žive s HIV-om uzimaju terapiju tijekom života kako bi spriječili progresiju bolesti, kao i transmisiju na druge.

Osoba se može obraniti od HPV infekcije bez razvoja ikakvih simptoma. U drugim slučajevima, simptomi uključuju genitalne bradavice koje se pri pojavi mogu tretirati kod liječnika. Nema lijeka za HIV. Ipak, zbog današnje moderne terapije, osobe koje žive s HIV-om imaju normalnu kvalitetu života. Osoba bi ipak trebala uzimati terapiju svaki dan i ići na redovite preglede kako bi bila sigurna da je terapija i dalje učinkovita.


U partnerstvu sa: