Kako jezik kojim se koristimo može biti stigmatizirajući?




Kako svatko od nas može utjecati na nešto što je toliko kompleksno kao što je stigma povezana s HIV-om? Možda vam se ne čini da nešto posebno možete napraviti, ali postoji puno malih stvari koje možete izgovoriti ili ne izgovoriti, a mogu učiniti veliku razliku.

Svi mi možemo krenuti od nas samih i krugova u kojima se krećemo kako bismo uveli neke pozitivne promjene i utjecali na smanjenje stigmatizacije ne samo osoba koje žive s HIV-om, nego i osoba koje su stigmatizirane iz drugih razloga.

Naučite kako možete govoriti o HIV-u bez stigmatiziranja i na način da osnažujete osobe koje žive s HIV-om. Riječi su važne. Kad razgovarate o HIV-u, određene riječi i jezik kojim se koristite mogu imati negativno značenje za osobe koje žive s HIV-om ili su u riziku od moguće infekcije HIV-om. Na svima nama je izbor kako ćemo se izražavati i hoćemo li biti podržavajući prema osobama koje žive s HIV-om ili ćemo pridonositi već postojećoj stigmatizaciji.

Stigma povezana s HIV-om utječe na prevenciju, odvraća ljude od testiranja na HIV i otežava razgovor o HIV statusu. Stres koji uzrokuje stigma može utjecati na imunološki sustav, povećavajući podložnost razvoju bolesti i zdravstvenih komplikacija.

Što je HIV stigmatizirajuća komunikacija?

Narativi (javne priče o povezanim događajima) o HIV-u uključuju mitove i netočne stereotipe koji stigmatiziraju i dovode do izolacije osoba koje žive s HIV-om kao što je npr. tvrdnja da su osobe koje žive s HIV-om seksualno aktivnije od ostalih i da spolni odnos s osobom koja živi s HIV-om automatski znači infekciju HIV-om za partnera koji ne živi s HIV-om. Istina je da nema rizika od infekcije HIV-om tijekom spolnog odnosa kada osoba koja živi s HIV-om redovito uzima propisanu antiretrovirusnu terapiju i ima nemjerljivu viremiju.

Međutim, stigmatizirajući stereotipi dobar su materijal za glasine i ogovaranja, a mediji se time nerijetko koriste kako bi privukli pozornost na priče koje objavljuju. Istraživanja pokazuju da su emocije koje se često pokazuju tijekom širenja glasina strah, ljutnja i gađenje. Ove glasine tako postaju dio našeg socijalnog okruženja, neovisno o tome jesu li istinite ili ne.

Određena zdravstvena stanja stigmatizirana su puno češće nego neka druga; na neka od njih gleda se kao na moralno upitna ili kao na karakterne mane, umjesto da ih se tretira kao biološka stanja i bolesti, što jesu. Ovo se ne odnosi samo na HIV već i npr. na mentalne smetnje i poremećaje, korištenje opojnih sredstava itd. Npr. ljudi s gubom nazivali su se „gubavcima“, ljudi s mentalnim zdravstvenim stanjima nazivaju se „mentalno bolesnima“ ili „ludima“, osobe koje koriste psihoaktivna sredstva nazivaju se „ovisnicima“ ili „narkomanima“, a osobe koje žive s HIV-om „sidašima“. Svođenjem ljudi na ovakve etikete oduzima im se njihova ljudskost i izolira ih se od ostalih te se šalje poruka da su oni „takvi“ kao da je to njihova glavna osobina te da su manje vrijedni od ostalih. To su ujedno i nečija braća, sestre, partneri, djeca, roditelji, prijatelji, susjedi, stručnjaci u područjima kojima se bave, ljudi koji se bave različitim stvarima i pridonose zajednici kao i svi ostali. Imaju osjećaje kao i svi ostali, doživljavaju posljedice zbog ovakvog načina izražavanja koji ih prati u svakodnevnom životu i zbog kojeg se boje pričati o svojim brigama i zauzimati za svoja prava. Možda su čak istovremeno višestruko stigmatizirani jer imaju više zdravstvenih stanja ili jer pripadaju i populaciji starijih građana ili zbog seksualne orijentacije ili zbog vjerske ili etičke pripadnosti.

Stigmatizirajuća komunikacija ogleda se u jeziku, etiketama i porukama koje se koriste za edukaciju i razgovor o stanjima, bolestima ili skupinama ljudi. Stigmatizirajuća komunikacija o HIV-u može se pronaći kroz povijest HIV epidemije, u medijima, u oglašavanju preventivnih kampanja, u zakonima, u istraživačkoj literaturi, u filmovima i u našim mislima. Jezik koji čujemo, bilo da dolazi od obitelji, prijatelja ili stručnjaka, naslovnica u vijestima ili znanstvenim radovima, postaju jezik kojim se služimo kad opisujemo sebe i jezik koji koristimo kad opisujemo druge.

„Čovjek na prvom mjestu – jezik“ i Denverska načela

Jedan od načina kako utjecati na stigmu jest korištenjem jezika u kojem je „čovjek na prvom mjestu“. Denverska načela napisana su 1983., još u ranim danima epidemije. U uvodnim riječima, poziva se ljude na upotrebu jezika
koji se obraća sugovorniku s poštovanjem:

“Osuđujemo pokušaje da nas se etiketira kao ‘žrtve’, to je
termin koji ukazuje na poraz, mi smo samo povremeno
“pacijenti” što je termin koji ukazuje na pasivnost,
bespomoćnost i ovisnost o skrbi koju nam pružaju drugi.
Mi smo “Ljudi s AIDS-om’.”

Ovaj narativ opisuje osobe koje žive s HIV-om kao ljude i kao jednako vrijedne te je uvažavajući i pristupa s poštovanjem. Jezik „čovjek na prvom mjestu“ stavlja osobu ispred bolesti ili etikete i opisuje tko ta osoba jest, a ne s čime je dijagnosticirana. Kad opisujemo ljude prema etiketama i medicinskim dijagnozama obezvrjeđujemo ih i ne poštujemo kao pojedince. Ovakav pristup pomaže ukloniti ovakve predrasude i vrijednosne sudove poštivanjem ljudi zbog onoga što jesu.

Razmislite kad čujete da netko „ima prehladu“ ili „ima epilepsiju“; ovo jasno opisuje osobu koja ima bolest. Ako kažemo da smo danas vidjeli „epileptičara“ ili „HIV pozitivnu osobu“ opisujemo osobu kao bolest umjesto kao osobu koja ima bolest. Nikad ne čujemo izraze „karcinom ljudi“ ili da je netko „karcinom pozitivan“, ali često čujemo kako ljudi kažu „HIV pozitivan čovjek“.

Važno je primijetiti da termini i izrazi kao „živjeti s AIDSom“ i „ja sam HIV pozitivan“ mogu biti jako osnažujući mnogim osobama koje žive s HIV-om, dok za neke druge ovi termini ne opisuju njihovo iskustvo ili mogu biti stigmatizirajući. To je u redu, riječi i jezik kojim se koristimo može imati različito značenje različitim ljudima u različitim periodima života. Važno je dopustiti drugima da definiraju sami za sebe što žele, ali isto tako da uvijek krenemo na način koji je uvažavajući i poštivajući.

Tijekom godina, kako smo učili sve više o mehanizmima i liječenju HIV-a te skrbi i prevenciji, poticalo se korištenje jezika koji ide u korak s ovim promjenama. U stupcu s lijeve strane nalaze se stigmatizirajući izrazi koje treba izbjegavati, a uključuju i neke od prvih termina koji su bili korišteni za razgovor o HIV-u koje nažalost, čujemo i danas. Malo po malo, jezik kojim se koristimo pomiče se prema preferiranoj terminologiji pa u desnom stupcu možete naći izraze koji su prihvatljiviji i koje možete koristiti kao zamjenu.




Ako poznajete nekoga tko koristi izraze koje treba izbjegavati, savjetujte mu alternativne preporučene izraze. Ako u okolini imate nekoga koga okolina osuđuje i odbacuje, pomognite mu da se osjeti prihvaćenim, pružite drugima i sebi podršku i pomozite jačanju svijesti o važnosti toga kako se svakodnevno izražavamo.

Autor: Maja Erceg Tušek, mag.psych., Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV)


Izvori:

https://www.cdc.gov/stophivtogether/campaigns/hivstigma/stop-hiv stigma/index.html#Stigma-LanguageGuide

https://www.hiveonline.org/wp-content/uploads/2016/01/Anti-StigmaSign-Onletter-1.pdf

https://www.thewellproject.org/hiv-information/whylanguage-matters facing-hiv-stigma-our-own-words

U partnerstvu sa: