Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 2020.

Važnost virusnih hepatitisa kao globalnog javnozdravstvenog problema pokazuje najbolje dodjela Nobelove nagrade za medicinu za 2020 godinu. Nobel je dodijeljen ove godine trojici američkih znanstvenika koji su svojim istraživanjima sukcesivno doprinijeli otkriću hepatitis C virusa (HCV); Harvey Alter, Michael Houghton i Charles Rice. U obrazloženju dodjele navedeno je da se nagrada dodjeljuje za otkriće virusa hepatitisa C čime je ostvaren veliki napredak u borbi protiv krvlju prenosivog hepatitisa koji dovodi do ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Otkriće virusa omogućilo je brzo uvođenje testova za obavezni probir davatelja krvi kao i razvoj učinkovite antivirusne terapije čime je sveukupno postignut izuzetan napredak u kontinuiranoj borbi protiv virusnih bolesti.

Izvor: freepik.com

Kliničke studije pokazale su da antivirusni lijekovi mogu izliječiti više od 95% liječenih osoba s kroničnom HCV infekcijom uključujući bolesnike s uznapredovalim stadijem fibroze. Zahvaljujući tim lijekovima izliječeni su već milijuni ljudi diljem svijeta. Eradikacija virusnih hepatitisa postala je realan cilj uvršten u Strategiju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) do 2030. godine.

Za ilustraciju veličine problema važno je sagledati podatak SZO iz 2016. godine koji pokazuje da je virusom hepatitisa C zaraženo 70 milijuna ljudi globalno, a od posljedica godišnje umre 400 000 ljudi.

Ovo je već druga Nobelova nagrada za medicinu koja se dodjeljuje za dostignuća u području virusnih hepatitisa. Američki znanstvenik Baruch Blumberg dobio je 1976. godine Nobelovu nagradu za otkriće virusa hepatitisa B, čime je omogućen razvoj krvnih testova za detekciju HBs antigena kao i razvoj cjepiva protiv hepatitisa B. No vrlo brzo nakon primjene HBsAg dijagnostičkih testova u probiru darivatelja krvi zamijećeno je da brojni primatelji krvi i dalje dobivaju post-transfuzijski hepatitis koji prelazi u kroničnu bolest i dovodi do ciroze i hepatocelularnog karcinom. Slijedilo je 20 godina intenzivnog istraživanja gdje su najveći doprinos u otkriću virusa dali upravo dobitnici ovogodišnje Nobelove nagrade.

Harvey James Alter (rođen 1935.), američki liječnik i virolog, radio je sedamdesetih godina u Nacionalnom institutu za zdravlje u Bethesdi kao transfuziolog na istraživanju post-transfuzijskog hepatitisa. Alter je uočio da se nakon testiranja krvi na hepatitis B i dalje javljaju brojni slučajevi post-transfuzijskog hepatitisa. Također je uočeno da velik broj osoba koji su dobile transfuziju krvi razvijaju kronični hepatitis. Alter je uspio dokazati da krv osoba s post-transfuzijskim kroničnim hepatitisom može prenijeti bolest čimpanzama što je govorilo u prilog virusnoj etiologiji bolesti i od 1978. godine se u medicinu uvodi naziv „non-A, non-B“ hepatitis.

Michael Houghton (rođen 1949.), virolog iz Velike Britanije radio je osamdesetih godina u farmaceutskoj tvrtki Chiron u Kaliforniji i imao je najveću ulogu u identifikaciji virusnog klona. Houghton i suradnici napravili su kolekciju DNA fragmenata iz krvi i jetre zaraženih čimpanza. Većina tih fragmenata pripadala su genskom materijalu čimpanze, ali istraživači su pretpostavili da neke sekvence moraju pripadati nepoznatom virusu.

1989. godine nakon istraživanja brojnih klonova konačno je pronađen jedan pozitivan klon čija proteinska ekspresija je rezultirala pozitivnom imunoblot reakcijom s pacijentovim serumom. U daljnjim istraživanjima identificiran je novi RNA virus koji je svrstan u Flaviviruse i nazvan Hepatitis C virus. Već 1990. napravljeni su prvi dijagnostički testovi za dokaz anti-HCV protutijela koji se ubrzo počinju primjenjivati u testiranju davatelja krvi.

Etiopatogenetsku povezanost novog virusa i bolesti jetre dokazao je Charles Rice (rođen 1952.) koji je radeći na Washington univerzitetu u St. Louisu uočio do tada neokarakteriziranu regiju na 3’ kraju virusnog genoma za koju su smatrali da bi mogla imati ulogu u umnažanju virusa. Pomoću genetičkog inženjeringa Rice je napravio gensku varijantu hepatitis C virusa koja je imala uključenu i konzerviranu, nekodirajuću 3’ regiju. Nakon injekcije tog RNA klona u jetru čimpanze uspjeli su dokazati da dolazi do razvoja hepatitisa i pojave virusa u krvi. Time je 1997. godine definitivno dokazano da novi virus uzrokuje bolest jetre. U daljnjim istraživanjima uspjelo se proizvesti replikaciju virusa kulturi stanica humanog hepatoma čime su dalje omogućena predklinička testiranja učinkovitosti lijekova.

Znakovita je dodjela ovogodišnje Nobelove nagrade za otkriće virusa koje je rezultiralo razvojem dijagnostičkih testova i učinkovite antivirusne terapije upravo u godini kada se svijet suočio s razornom pandemijom uzrokovanom novim virusom za čovjeka, SARS-CoV-2. Iako su kineski znanstvenici objavili gensku sekvencu virusa već u siječnju 2020, uz brzi razvoj različitih cjepiva, traganje za učinkovitim antivirusnim lijekom još uvijek traje.

Otkriće virusa hepatitisa C primjer je kako uporni znanstveni rad omogućuje razvoj dijagnostike i terapije virusne bolesti, a hepatitis C postao je prva kronična virusna bolest koja je u potpunosti izlječiva.

Autorica: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med.,
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Referentni Centar za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Izvor: freepik.com

Izvori:

U partnerstvu sa: