Trend u broju novih HIV dijagnoza je u zadnjem desetljeću u europskim zemljama u padu sa 6.6/100 000 2010. na 5.4/100 000 2019. godine, a brojke su značajno veće među muškarcima nego ženama. Omjer novih HIV infekcija u muškaraca u odnosu na žene u Europi je najveći u Hrvatskoj (19.4 vs 3.1 u EU/EEA), a put prijenosa je najčešće seksualni među muškarcima.
U Hrvatskoj je u razdoblju od 2013. do 2018. godine u skrb ušlo 587 osoba kod kojih je prvi HIV pozitivan test učinjen u bolnici u 25,6% slučajeva, centrima za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV (od eng. voluntary counseling and testing, VCT) u 25,0%, u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu (KZIB) u 17,5%, centrima za testiranje u zajednici (CheckPoint i Iskorak) u 14,5% i na ostalim mjestima u 17,4% osoba.
U osoba kod kojih je prvi pozitivan test na HIV učinjen u centrima za testiranje u zajednici i VCT-u medijan broja CD4 limfocita pri postavljaju dijagnoze bio je veći u odnosu na bolesnike kod kojih je prvi test na HIV učinjen u bolnicama. U bolesnika testiranih u zajednici i VCT-u medijan CD4 limfocita/mm3 je bio 413 (raspon: 19 – 1149) i 404 (raspon: 7 -1457), dok je u bolesnika testiranih u KZIB i drugim bolnicama medijan CD4 limfocita/mm3 bio 301 (raspon 8 – 1767) i 84 (1 – 908). Ovi podaci ukazuju na činjenicu da se HIV infekcija otkriva ranije kada se osobe testiraju u zajednici.
Testiranje na HIV prvi je korak potreban za postizanje UN-ovog cilja 95-95-95 do 2030. godine u kojem se prvih ‘95’ odnosi na dijagnosticiranje HIV infekcije u 95% osoba koje žive s HIV-om. Samostalno testiranje na HIV (HIVST) je prema Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji (SZO) bitan alat u boljem obuhvatu osoba iz ranjivih skupina.
HIVST se odnosi na proces kojim osoba samostalno radi test na HIV (iz oralne tekućine ili krvi) i interpretira rezultate. Ovakav način dijagnostike nije novost jer se već godinama koristi u ‘screening’ programima za neke druge bolesti i stanja kao što su kolorektalni karcinom i trudnoća. HIVST se pokazalo vrlo prihvatljivom metodom (74-96%), osobito za testove iz oralne tekućine, među MSM populacijom i mlađim osobama, a studije su pokazale da je testiranje iz oralne tekućine prilično točno uz osjetljivost od najmanje 91,7% i specifičnost od barem 97,9%. HIVST se pokazalo jednostavnim za provođenje (92-99%), interpretaciju rezultata (97-99%) a 89% osoba bi ga preporučilo prijatelju ili članu obitelji. Globalno, postoje razlike među državama što se tiče pristupa HIVST i trenutno u 23 države postoje smjernice koje podržavaju provođenje HIVST.
Brzi testovi na HIV za samostalno testiranje su odobreni od regulatornih tijela i dostupni su u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Americi, a u nekim drugim državama postoje nacionalne smjernice i strateški planovi koji dozvoljavaju i podupiru provođenje HIVST ili se ono provodi u sklopu pilot projekata.
HIVST bez asistencije se odnosi na samostalno provođenje testa na HIV uz korištenje HIVST testa uz upute proizvođača za korištenje. Dodatno se mogu koristiti alati za podršku, kao primjerice telefonske linije, SMS poruke, videa, društveni mediji i aplikacije, koje pružaju tehničku podršku, savjetovanje i upućivanje na mjesta za dodatno testiranje na HIV, prevenciju i liječenje HIV-a i ostalo. SZO od 2014. godine podržava i ohrabruje države za uvođenje ovakvih pilot programa za provođenje HIVST, a u smjernicama iz 2016. navodi kako bi se HIVST trebalo ponuditi kao dodatan pristup testiranju na HIV. Prema dosadašnjim spoznajama, HIVST nije doprinijelo povećanju rizičnog ponašanja niti je imalo drugih negativnih posljedica, a meta analiza dvaju randomiziranih kliničkih pokusa pokazala je udvostručenje vjerojatnosti za postavljanje HIV dijagnoze. Kim AS i suradnici su pokazali kako su visokorizične osobe koje su koristile test za HIVST koji im je bio dostupan putem hitnog bolničkog prijema, imale značajno veći udio ponovnog testiranja na HIV nakon 3 mjeseca od posjete hitnom prijemu. Za sada nema nikakvih dokaza o štetnim posljedicama HIVST.
Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa u suradnji sa Klinikom za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” je krajem 2020. godine pokrenula pilot projekt samostalnog testiranja na HIV na području Grada Zagreba za MSM. Ostvarenje inicijalne ideje bilo je dodatno potaknuto utjecajem Covid-19 epidemije i utjecaja različitih epidemioloških mjera na dostupnost testiranja na HIV.
U razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2021. u istraživanje su uključeni MSM ≥18 godina negativnog ili nepoznatog HIV-statusa koji su naručili HIV test (Oraquick ADVANCE® test) putem web-aplikacije za testiranje kod kuće. Ukupno je 915 osoba (811 MSM) bilo zainteresirano za naručivanje testa, a 200 je ispunilo kriterije za uključenje u istraživanje. Medijan dobi ispitanika je bio 30 godina (IQR: 25-36), svi su bili MSM i većina (71,0%) nije bila u vezi. U proteklih godinu dana imali su 5 spolnih partnera (medijan, IQR: 2-10). Gotovo svi (190/200; 95,0%) su prakticirali analne spolne odnose, a čak 40,0% ispitanika nikada ranije nije napravilo test na HIV. Ukupno su 142 (71,0%) ispitanika putem web-aplikacije povratno javila rezultat HIV testa: 5 (3,5%) je označilo pozitivan rezultat od kojih je kod jednog ispitanika potvrđena HIV infekcija (0,7%), kod jednog je potvrdni test na HIV bio negativan (0,7%) a trojica (2,1%) su označila krivi rezultat testa.
Rezultati istraživanja pokazuju da se velik dio ispitanika po prvi puta odlučio testirati na HIV samostalno kod kuće. S obzirom da je pilot projekt bio ograničen za područje Zagreba, uz veliku zainteresiranost osoba iz rizičnih populacija za narudžbu testa iz svih dijelova Hrvatske, ideja je pokretanje novog projekta kroz koji će se omogućiti narudžba testa za područje cijele Hrvatske. Nadamo se da će ovo biti jedan korak bliže postizanju postavljenih UN ciljeva i boljem obuhvatu testiranja osoba iz ranjivih skupina.
Autorica: Nikolina Bogdanić, dr. med., Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Literatura:
(1) UNAIDS. Understanding fast track: Dostupno na: https://www.unaids.org/sites/default/files/media_asset/201506_JC2743_Understanding_FastTrack_en.pdf
(2) European Centre for Disease Prevention and Control and World Health Organization. HIV/AIDS surveillance in Europe 2020. Dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/publications-data/hivaids-surveillance-europe-2020-2019-data
(3) World Health Organization. Guidelines on HIV testing services and partner notification. Prosinac 2016. Dostupno na: https://www.who.int/hiv/pub/vct/hiv-self-testing-guidelines/en/
(4) Croxford S, Tavoschi L, Sullivan AK, Combs S, Raben D, Delpech V, et al. HIV testing strategies outside of health care settings in the European Union (EU)/European Economic Area (EEA): a systematic review to inform European Centre for Disease Prevention and Control guidance. HIV Medicine. 2019. Doi: 10.1111/hiv.12807
(5) Johnson CC, Keneddy C, Fonner V, Siegfried N, Figueria C, Dalal S. Examining the effects of HIV self-testing compared to standard HIV testing services: a systematic review and meta-analysis. JIAS. 2017;20:21594
(6) Bogdanić N, Dubravić D, Kresović J, Erceg M, Dišković A, Beganović T, Begovac J. Preliminary results of a pilot project on HIV self-testing among Men who have Sex with Men in the City of Zagreb, Croatia, 2020/2021.; HepHIV 2021 5-7 May, 2021.
