Cijepljenje, imunizacija ili vakcinacija, odnosno imunoprofilaksa umjetno je stvaranje specifične zaštitne imunosti na određene antigene mikroorganizama, a provodi se u svrhu sprječavanja bolesti. Stimuliranje imunološkog odgovora na stvaranje zaštite na jedan ili više antigena uzročnika zarazne bolesti ili mrtve ili oslabljene stanice virusa ili bakterija ili njihovih toksina metoda su njegovog djelovanja. Drugim riječima, cijepljenjem nastojimo postići da naš organizam u doticaju s antigenom uzročnika bolesti kao imunološki odgovor razvije zaštitna antitijela. Tijelo može zapamtiti taj „odgovor“ i pružati djelotvornu zaštitu kada prirodno dođe u doticaj s istim uzročnikom bolesti. Cijepljenjem stječemo zaštitu od moguće zaraze određenom zaraznom bolešću. Cijepljenje je jedan od najuspješnijih preventivnih medicinskih postupaka. Tako su neke zarazne bolesti stvar prošlosti upravo zahvaljujući cijepljenju.No, ovaj svijet i dalje dijelimo s nekim opasnim uzročnicima bolesti. Neke od tih bolesti mogu uzrokovati opasne posljedice po zdravlje, pa čak i smrt. Nacionalna fundacija za infektivne bolesti objavila je podatak na svojim mrežnim stranicama da godišnje u Sjedinjenim američkm državama (SAD) umire oko 50 000 odraslih osoba zbog bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, i to prije COVID-19 pandemije. Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) na svojim mrežnim stranicama navodi da se svake godine cijepljenjem spriječi oboljevanje od ospica za 2,7 milijuna osoba, hripavca za milijun ljudi, a tetanusa za dva milijuna najmlađih.
Razvoj cjepiva uključuje kompleksne znanstveno-laboratorijske postupke i istraživanja koja prate njegovu učinkovitost, sigurnost i kvalitetu. Možemo reći da se ta znanost razvija preko dva stoljeća. Neki smatraju početak otkrića cjepiiva i cjepljenja otkriće Edwarda Jennera, britanskog liječnika i znanstvenika, koji je 1796. uspješno cijepio osmogodišnjeg dječaka protiv velikih boginja. U Europi je u 18. stoljeću godišnje umiralo oko 400 000 ljudi od velikih boginja, a trećina je postajala slijepa. Nezamislivo je živjeti u svijetu u kojem se slične stvari događaju, iako nas je nedavno pandemija COVID-19 koji uzrokuje novi koronavirus podsjetila da globalna proširenost infekcija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje nije samo stvar prošlosti.
Početak ovog stoljeća nisu zaobišle značajne imunološke inovacije. Primjerice, cjepivo protiv humanog papiloma virusa (HPV) otkriveno je 2006. godine. Najveća korist veže se uz sprječavanje infekcija najčešćim visokorizičnim tipovima HPV-a koji uzrokuju rak vrata maternice. Također, cjepivo protiv HPV-a pruža zaštitu odnosno smanjuje rizik od nastanka još nekoliko vrsta zloćudnih bolesti koje se povezuju s infekcijom HPV-om (rak stidnice, rodnice, penisa, anusa i orofarinksa) te dobroćudne, ali vrlo česte i složene za liječenje infekcije genitalnih bradavica. Toliko je važna dobrobit tog cjepiva da ga je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila najisplativijom javnozdravstvenom mjerom za sprječavanje raka vrata maternice. S obzirom na povezanost dugotrajne neliječene infekcije HPV-om s razvojem određenih oblika zloćudnih bolesti, cjepivo protiv HPV-a smatra se na neki način i cjepivom protiv raka. Cijepljenje protiv HPV-a najbolje funkcionira kao javnozdravstvena mjera prevencije ako se pravovremeno provodi uz redovite ginekološke preglede i probirna testiranja (engl. screening) prekanceroznih lezija cerviksa, čijim se ranim otkrivanjem i liječenjem može spriječiti razvoj invazivnog raka.
Cijepljenjem se postiže dobrobit za pojedinca koji se cijepi jer je zaštićen u određenom vremenu i postotku od bolesti protiv koje se cijepi. Osim individualne zdravstvene koristi za osobu koja se cijepi, u slučaju visokih cijepnih obuhvata (ako se u populaciji cijepi određen postotak osoba), od cijepljenja imaju koristi i oni koji nisu cijepljeni. Primjerice, visoki cijepni obuhvati u određenoj populaciji utječu i na zaštitu osoba koje ne mogu primiti cijepivo zbog svog zdravstvenog stanja ili dobi. Time se utječe i na kolektivni imunitet ili zaštitu od određene bolesti. Ujedno, tako se visokom procijepljenošću u društvu svim skupinama smanjuje rizik od infekcija i teških zdravstvenih stanja koja one mogu uzrokovati, a koja bi se mogle spriječiti cijepljenjem.
Republika Hrvatska ima provedbeni program obveznog cijepljenja protiv sljedećih bolesti – difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, ospice, zaušnjaci, rubela, tuberkuloza, hepatitis B, bolesti izazvane s haemophilus influenzae tipa B i pneumokokne bolesti. Cjepivo protiv HPV-a je preporučeno i neobavezno za učenike i učenice osmih razreda osnovne škole (djevojaka i mladića u dobi 14-15 godina) te kao dodatna mogućnost za sve mladiće i djevojke do 25. godina života. Cijepljenja navedena u programu su za sve obveznike besplatna.
Recenzija: Prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr.med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo
