Danas, više od 30 godina nakon otkrića HIV-a i pojave HIV infekcije i AIDS-a znanost je pronašla odgovore na mnoga pitanja o prevenciji, dijagnostici i liječenju te bolesti, no još uvijek se suočavamo s izazovima stigme i diskriminacije povezane s tom bolešću, koje je prate od samih početaka. Osim na medicinski, infekcija HIVom može utjecati i na psihološki, društveni i ekonomski aspekt života. Osobe koje žive s HIV-om još uvijek se susreću s nerazumijevanjem, stigmom i diskriminacijom, koju često teže podnose nego medicinske i fizičke posljedice bolesti.
U svijetu danas živi oko 37 milijuna osoba zaraženih HIV-om (prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije), a u Hrvatskoj njih oko 1600. Prvi oboljeli od AIDS-a u Hrvatskoj zabilježen je 1985. godine. Zarazio se HIV-om putem zaražene krvi, koju je primao jer je bolovao od hemofilije. Umro je kao 20-godišnjak, dvije godine nakon oboljevanja od AIDS-a. Zbog svoje bolesti suočavao se s atmosferom izbjegavanja i straha. „Svi su se od mene razbježali kao rakova djeca, a želio bih ostatak života provesti normalno.“ – izjavio je tada u jednim novinama. U tim počecima pojavnosti HIV-a i AIDS-a, dok se nije sve znalo o načinima prijenosa, zaštite i liječenja infekcije HIV-om, svi su se bojali, a liječnici i drugi zdravstveni djelatnici su iz predostrožnosti nosili maske kod običnog pregleda pacijenata, izbjegavali s njima kontakt i sl.
Što danas znamo o HIV-u?
Do danas je učinjen veliki napredak medicine i znanosti i danas znamo kako se HIV prenosi, kako se ne prenosi, o prevenciji i liječenju infekcije HIV-om. Iako ne postoji lijek za izliječenje ili sprečavanje cijepljenjem, postoje antiretrovirusni (ART) lijekovi za uspješno liječenje, koji su dostupni za sve oboljele u Hrvatskoj. Stoga je infekcija HIV-om danas, zahvaljujući uspješnom liječenju postala kronična bolest i osobe zaražene HIV-om, ako im se HIV infekcija rano dijagnosticira i ako redovito uzimaju propisanu terapiju, mogu doživjeti normalnu starost (kao i osobe koje nemaju HIV infekciju). Nadalje, ako osoba zaražena HIV-om ima nemjerljivu viremiju i redovito uzima lijekove ona ne može prenijeti virus na svog spolnog partnera, čak niti prilikom nezaštićenog spolnog odnosa. Ta poruka se nastoji prenijeti kroz slogan N=N ili nemjerljiv=nezarazan (eng. U=U, undetectable = untransmittable).
U današnje vrijeme partneri različitog serostatusa na HIV mogu imati djecu, na način da se kod koncepcije ne zarazi HIV negativan partner, i da se uz odgovarajuće postupke može uz vrlo veliku vjerojatnost (više od 98 %) roditi zdravo dijete. Danas se lijekovima može spriječiti zaraza prije i nakon izloženosti HIV-u (predekspozicijska zaštita – PrEP, postekspozicijska zaštita – PEP). Vezano za radno pravo, učinjena su poboljšanja radnog zakonodavstva (HIV status više nije prepreka za zaposlenje, kao što je nekad bilo za neka zanimanja). U Hrvatskoj se HIV pozitivna osoba može baviti svim zanimanjima (postoje djelomična ograničenja samo za policiju – „bolesti uzrokovane HIVom” i vojsku -„bolesti uzrokovane HIV-om“, a ocjena radne sposobnosti određuje se na temelju specijalističkih polikliničko-bolničkih nalaza i ispitivanja).
Strah i nerazumijevanje – još uvijek izazov
Ipak, unatoč velikom napretku medicine i tehnologije, još uvijek ima mnogo neznanja i nerazumijevanja. To je najbolje pokazala situacija s Elom i njenom mlađom sestrom Ninom prije petnaestak godina. Postupak njihovog upisivanja u školu bio je praćen strahom, izazovima i brojnim teškoćama, no uz trud i napore multidisciplinarnog tima stručnjaka, na kraju se situacija ipak pozitivno riješila. Novija situacija za koju se zna iz medija vezana je za HIV pozitivnog kuhara u jednoj osnovnoj školi. Nakon što se saznalo da kuhar ima HIV infekciju, za njega su počeli problemi na poslu. Slijedio je dugotrajan proces uvjeravanja da nije zarazan za druge ljude kroz stručne i javne skupove, u čemu su mu pomagali, prijatelji, susjedi, novinari, pravnici, liječnici, i brojne institucije, uključujući Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nažalost, u tom cijelom postupku neki su se stručnjaci medicinskih i bioloških znanosti propitivali i bili nesigurni kad je riječ o konzumiranju hrane koju je pripremila HIV pozitivna osoba. Rezultat aktivnosti edukacije i informiranja je bio da se kuhar nakon dužeg bolovanja, vratio na svoj željeni posao.
Za uspjeh u ovom području važna je višedisciplinarna suradnja, i suradnja državnih institucija i organizacija civilnog društva i medija. U navedenim aktivnostima koji su imali za posljedicu pozitivan pomak i poboljšanje komunikacije i suradnja, koordinirano su sudjelovali stručnjaci iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Klinke za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, epidemiolozi i specijalisti školske medicine lokalnog, županijskog zavoda za javno zdravstvo te stručno osoblje škole, uz suradnju i podršku udruga i medija. Što mi možemo učiniti? Ove i slične situacije pokazuju da ima još puno prostora za poboljšanja u eliminaciji stigme i diskriminacije koja se povezuje s HIV-om. Povećanje znanja o HIV infekciji, prepoznavanje problema s kojima se susreću oboljele osobe i razumijevanja kako se oboljeli osjećaju, korištenje pravilne terminologije, osobno iskustvo poznavanja oboljelih, preispitivanje i suočavanje s vlastitim stavovima mogu doprinijeti smanjenju i eliminaciji stigme i diskriminacije vezanih uz infekciju HIV-om.
Tema o izazovima stigme i diskriminacije, iskustvima iz Hrvatske i preporukama za smanjenje stigme i diskriminacije predstavljena je na 4. Hrvatskom epidemiološkom kongresu, koji će se održavao u Opatiji od 16. do 18. svibnja 2019., posterom pod nazivom „HIV, stigma i diskriminacija: stara priča, nova znanja, nova nada“ autora Nemeth Blažić T., Begovac J., Belak Škugor S., Meštrić S. i Mitrović Hamzić S.
Autor: prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., spec. epidemiologije, voditeljica Odjela za HIV, spolno i krvlju prenosive bolesti, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
