Ljudi su bića koja svoje postojanje ostvaruju u interakciji s drugima. Zadovoljstvo pojedinca, stoga, mjerljivo je pripadnošću nekoj grupi. Pripadnost unutar obitelji, osjećaj bliskosti s osobama u životu našem životu, sve to ovisi o kolika će naša razina sreće biti. Uz to, uzmemo li u obzir osobnu identifikaciju, ljudi svoju personu ostvaruju kroz povezivanje istih interesa s drugima. Iako, ponekad uopće ne razmišljamo o našem identitetu, mi smo socijalna bića. Svi imamo potrebu da nas ljudi prihvaćaju i suosjećaju s nama. Svjesnost naše društvene potrebe ponekad tek dolazi na vidjelo kada se nađemo u nekoj nezavidnoj ili teškoj situaciji, a ponekad grupe za podršku tek tada imaju ključnu ulogu da nas vrate na naš put ka životnom miru.
Grupa za podršku značajna je u tome smislu što okuplja ljude sa sličnim problemima i što pruža doživljaj da ljudi nisu sami. Zajedno se suočavaju sa sličnim problemima, situacijama i stanjima. Taj tip grupa koristi se u radu s osobama s određenim psihološkim problemima, fizičkom bolešću, traumatičnim iskustvom ili mogu služiti osobama koje zajedno žele raditi na osobnom razvoju. Služe za razmjenu informacija i iskustava uz otvorenu komunikaciju, interakciju i aktivnu podršku. Održavaju se kako bi pomogle ljudima da procesuiraju određeno životno iskustvo, a najčešće su vođene od strane pojedinca koji je i sam osobno proživio i nadišao problematiku zajedničkog im iskustva. Dijeljenjem svoje priče odlučuje pomoći ljudima u sličnim situacijama i olakšati otvaranje ostalih sudionika grupe kojima je potrebno prihvaćanje. Važna uloga također je i priprema na njihovu novonastalu situaciju, ali i utjeha da će moći živjeti s istom. Njihova funkcija je izravna i emocionalna podrška bazirana na suosjećanju, ali i edukacijski proces dijeljenja informacija o situaciji u kojoj se zajedno nalaze.
Grupa za podršku oboljelih od HIV-a u toliko je važna što pomaže i na psihološkoj i na fizičkoj razini suočavanja s teškom bolešću, traumom prihvaćanja novog života, i nerijetko borbe protiv stigmatizacije okoline. Održava se dva puta mjesečno a iza sebe je do sada ostavila uspješan trag među ljudima kojima je bila potrebna bilo kakva podrška nakon njihova saznanja da su HIV pozitivni. U trenucima kada im je bilo teško osjetili su pripadnost i osjećaj da nisu sami u teškom stanju koji prolaze. Dijeljenjem njihovih iskustava i sličnih situacija u kojoj su se našli, počeli su priznavati svoju bolest novi način borbe i učenja. Najveći učinak bio je smanjenje depresije sudionika kroz stvaranje novih poznanstava i prijateljstava, pa čak i partnerstva. Kroz otvorenu konverzaciju, sudionici su učili o svojem stanju od ljudi koji su već prošli slične periode u prihvaćanju
svoje bolesti i učili kako s njom živjeti. Osim emocionalne podrške, grupe ugošćuju različite stručnjake koji sudionicima sa znanstvene strane pružaju nove informacije o inovacijama u liječenju. Edukativnog su karaktera i sudionicima pružaju konkretne odgovore na sva njihova pitanja i nedoumice. Sa sudionicima se intenzivno radilo na poboljšanju kvalitete njihova života, na suočavanju s problemima u kojima se mogu iskustveno povezati i zajedno pronaći riješenje. Mnogi oboljeli bili su ostavljeni od strane njihovih najbližih te im je grupa za podršku postala zamjenska obitelj. Osim formalnog druženja, organiziranjem posjetama u kazalište, i druženjima izvan kruga grupe, nastoji se ostvariti ponovna integracija i prebolijevanje identitetske krize.
Grupa za podršku nikada neće gubiti na važnosti za ljude kojim je podrška potrebna. Ljudima kojima je teško uvijek je važno prepoznavanje i suosjećanje, a to je najbolje postići dijeljenjem iskustava i identitetskom pripadnošću nekoj zajednici.
Autor: voditelj grupe za podršku
Izvor: HIVhep Godišnjak za zdravstvene djelatnike, Izdanje 2018.
